Preranom smrću Miodraga Paunovića Miška (Zadar, 22. kolovoza 1951. – 16. prosinca 2020.), negdašnjega sjajnoga nogometaša, potom i vrsnog nogometnoga učitelja i trenera, Zadar je izgubio još jednoga svoga građanina, našega sugrađanina, čiji lik i djelo za života bijahu zvijezda vodilja. I čiji je doprinos življenju ovoga grada i njegova građanina grandiozan.
Miško Paunović dijete je onoga Zadra koji je odmah poslije Drugoga svjetskoga rata do isteka osme dekade prošloga stoljeća (jer, takva bijahu vremena i takvi bijahu ljudi) na svoj osobit način živio sport. Košarka pa nogomet, atletika, nešto vaterpolo, rukomet i odbojka, gimnastika… Miško se opredijelio za nogometnu igru otkrivši u njoj univerzalnu ljepotu i privlačnost i cijelim je bićem ušao u taj nogometni svijet, za to doba u Zadru s amaterskim uvjetima, ali s velikim srcem.
Miodrag Paunović Miško u postavi Zadra, stoji četvrti s lijeva
Kao igrača (i kao čovjeka) Miška su oblikovali obitelj, nadasve poštena i samozatajna, prijatelji, suigrači u klubu sa Stanova, klubu koji je imao silno izraženu težnju dosezanja (barem) tadašnje drugoligaške razine. Još kao junior, a školovanjem gimnazijalac, Miško je Paunović najavio svoj ulazak među „velike dečke“ u prvoj momčadi u koju je i uvršten 1968., baš u godini u kojoj je klub u osobi Tomislava Bašića dobio prvoga profesionalnoga trenera. Sljedećih nekoliko sezona Miško se prometnuo u vrsnoga strijelca (o čemu su jedne dnevne novine vodile statistiku), čak i među svim dalmatinskim igračima bez obzira u kojem klubu oni bili, makar i u tad nedodirljivom Hajduku.
Bijahu to vremena kad su zadarski nogometaši, uz vještinu baratanja loptom, energično gajili prisne prijateljske odnose koji među svima njima potrajahu sljedeća desetljeća.
U trenutku kad je Miodrag Paunović Miško svojim virtuoznim nogometnim predstavama, a svakako zahvaljujući dijelom i suigračima i momčadskoj energiji usmjeravanom rukom Tomislava Bašića, nadišao Zadar, mogao je birati gdje će nastaviti karijeru. Opredijelio se za OFK Beograd, tada uglednog prvoligaša s nizom etabliranih igrača, za klub u kojemu se prije njega do statusa reprezentativca tadašnje države uzdignuo njegov i naš sugrađanin Josip Skoblar Joško.
U Beogradu je Paunović igrao sljedećih šest i pol sezona, imao je 134 nastupa, pa i u Kupu UEFA, te postigao devet golova. Potom je igrao u kruševačkom Napretku, a godine 1984. vratio se u rodni Zadar.
U postavi OFK Beograd, u drugom redu drugi s lijeva
Matični klub bio je logičan izbor, igrao je još neko vrijeme, potom radio kao blagajnik u klubu, onda se usmjerio u trenersko zvanje. On, čovjek koji živi nogomet (a imao je i svoju obitelj) ušao je u drugačiju dimenziju u odnosu na svoju igračku karijeru. Nogomet mu je, uz obitelj i prijatelje, bio sve i nikad, baš nikad, sve do svoje prerane smrti, nije odstupao od predanosti nogometnoj igri. Najviše vremena svoje trenerske karijere proveo je učeći (doslovce, baš je bio učitelj) nogometnim vještinama niz naraštaja u Zadru, potom i u Arbanasima. Iako je u nekoliko navrata bio i trener u stožeru prve momčadi, njegovo je opredjeljenje bilo okrenuto prema otkrivanju i podizanju mladih igrača.
U svojoj je praksi Miodrag Paunović spojio autoritet utemeljen na izvrsnom poznavanju nogometne igre, očinski odnos prema svakom igraču u svakom trenutku na terenu i izvan terena, urođenu dimenziju izvrsnoga pedagoga, znalačko snalaženje u psihološkom segmentu, visoki stupanj sposobnosti uočavanja i prepoznavanja darovitosti, ustrajnost i strpljivost, optimalnu razinu komunikativnosti, te značajnu mjeru dobronamjernosti i iskrenoga pristupa. Težio je kod svakom igrača pobuditi i potom održavati duboku zaljubljenost u nogometnu igru, ali i svakomu raskriliti horizonte.
Miodrag Paunović Miško kao trener u stručnom stožeru mladih kategorija NK- a Zadar, u drugom redu stoji deveti s lijeva
Da je bio vrhunski znalac, duboko uronjen u čarobni svijet nogometne lopte, potvrđuje i činjenica da je Miško u danom trenutku dao značajan doprinos razvoju dvojice (od četvorice) zadarskih srebrnih Vatrenih iz Rusije 2018. sa Svjetskoga prvenstva – Luke Modrića i Danijela Subašića.
U zadarskom nogometu Miodrag Paunović Miško jedan je od trojice Titana – druga dvojica su Tomislav Bašić i Jakov Pinčić. Svaki na svoj način bijaše pčela radilica, desetljećima…
S ovoga svijeta Miodrag Paunović Miško otišao je prerano. S dubokim poštovanjem prema njegovu liku i djelu govorit ćemo sljedećim naraštajima. U tkivo svoga rodnoga grada Miško je ugradio svoj veliki doprinos, pa i onda kad je, braneći čast svoje obitelji, prag svoga doma, svoga grada, svojih kolega, suigrača i trenera, svoga Ja, s mnogima pohitao braniti Domovinu. Zadarskom nogometu i gradu Zadru Miško je nesebično dao cijeloga sebe nikad ne dopustivši da mu poneki nečovjeci otmu čast i poštenje Čovjeka.
Zadar i njegovi građani mogu i zauvijek trebaju biti ponosni na takvoga sugrađanina.
Zbogom Miško, dragi čovječe!
