Autor: mag. psych., sportski psiholog Toni Gauta
Današnji prilog pod naslovom Što razlikuje vrhunskog sportaša od sportaša prvi je u nizu tekstova koje ćemo vam na ovoj stranici predstaviti periodično. Značenje i mjesto psihologije u sportu veoma su bitni, o čemu će na prikladan način pisati mag. psych., sportski psiholog, Toni Gauta iz zadarskoga Metanoia centra.
Pogreške su sastavni dio sporta. Često negativno utječu na našu izvedbu, te dovode do pada koncentracije, intenzivne emocionalne reakcije i pritom dovode do pada motivacije. Nakon nekoliko krivih dodavanja, dvostrukih servis pogrešaka ili promašenih slobodnih bacanja, pozornost nam bježi na “bujicu misli”, negativni samogovor i potrebno nam je određeno vrijeme da se fokusiramo na “sada i ovdje”, odnosno na sljedeći poen, napad ili tehničko – taktičku uputu trenera.
Svi sportaši proživljavaju istovjetne mentalne borbe, negativne misli ne zaobilaze vrhunske sportaše. No, što razlikuje vrhunskog sportaša od sportaša?
Jedan od faktora jest uporaba mentalnih rutina nakon pogreške, odnosno frekventnost njihove uporabe. Istraživanje provedeno na poznatom teniskom Grand Slam turniru Roland Garros pokazalo je da se vrhunski sportaši koriste mentalnim rutinama nakon svake pogreške, te ostaju dosljedni tijekom cijelog meča neovisno o rezultatu i ishodu. Za razliku od njih, drugi slabije rangirani sportaši započeli bi se koristiti mentalnim rutinama, no uslijed nekoliko pogrešaka ili tijekom susreta prestali bi se njima koristiti.
Što su mentalne rutine i kako se njima koristiti u sportu? Pojednostavljeno, mentalne rutine su unaprijed dogovoreni koraci koje činimo nakon pogreške koji nam (koraci) daju osjećaj kontrole nad situacijom. Mentalne rutine odgovaraju na pitanje: Što činim kad napravim pogrešku; na što se unaprijed točno fokusirati kad dođe do pogreške?
Mentalne rutine su korisne jer:
– nakon pogreške fokusiraju sportaša na bitne stvari
– smanjuju broj distraktora (unutarnjih i vanjskih)
– omogućuju svjesnost igrača da ne “sidri” svoju pozornost na unutrašnji dijalog
– sportašu daju osjećaj kontrole nad situacijom, što omogućuje umirujući efekt
Koraci kod mentalnih rutina:
1. prihvaćanje i otpuštanje vlastite pogreške/negativnog ishoda
2. usmjeravanje na sadašnji trenutak i samoregulacija
3. priprema za iduću akciju
4. ohrabrivanje i pozitivno stajalište
5. kada je spreman, kreće u akciju
Prije nego li iznesem primjer mentalne rutine za različite sportove, htio bih ukazati na snagu i silu riječi koje upućujemo sami sebi ( u psihologiji poznatije kao “samogovor” ). Isprobajmo jednu vrlo jednostavnu, ali frustrirajuću vježbu. Vaš zadatak je (u mislima) oduzimati broj 7 počevši od broja 300. Ako dođe do pogreške u oduzimanju, osvijestite emociju koja se u tom trenutku pojavi. Može vam se pojaviti emocija frustracije ili ljutnje, a kad se pojavi budite samo promatrač te emocije i dopustite joj da kao oblak, dođe i prođe. Ne odupirite se ljutnji, ona se pojavila, a vi imate izbor što ćete s njom, reagirati ili izabrati oduzimati dalje sljedeći broj.
Upravo istovjetan osjećaj frustracije javlja se prilikom pogreške u sportu. Vrhunski sportaši su pripremljeni na takvu situaciju te znaju koji samogovor će sebi uputiti nakon pogreške. To može biti: To ne znači da sam loš tenisač, sljedeći poen ili evo ljutnje i to je ok, natrag u obranu. Mladi sportaši nakon pogreške često očekuju trenerovu ili roditeljsku osudu, pa time sami kreiraju samogovor nakon pogreške. Na primjer: Trener i dalje vjeruje u mene, mogu ja to.
Pozitivan samogovor nakon pogreške nam omogućuje da pozornost preusmjerimo s “bujice negativnih misli” na ono što se događa “sada i ovdje”. Samogovor je u sportu moćan alat. Jer, ako se njime koristimo, možemo zaustaviti val negativnih misli, te preusmjeriti fokus na ono što slijedi (napad, obrana, sljedeći poen)
Za kraj, nekoliko primjera mentalnih rutina nakon pogreške:
NOGOMET
1. Prihvaćanje i otpuštanje pogreške – “brisanje lošeg dodavanja rukom po čelu”
2. Duboki udah i produženi izdah – zaustavljamo dotok negativnih misli
3. Samogovor – “iduća lopta”
4. Fokus na tijelo, a ne na um: osjećam dodirnu točku kopačke i podloge
TENIS
1. Prošetam prema žici do ručnika i ručnikom “izbrišem” posljednju pogrešku
2. Duboki udah i produženi izdah – zaustavljamo dotok negativnih misli
3. Samogovor – “to ne znači da sam loš tenisač, sljedeći poen”
4. Dvije fokus točke na servisu: povlačim se pod lopticu i ubrzavam glavu reketa
