Od 17. do 22. veljače u Republici Hrvatskoj održava se 13. tjedan psihologije u kojem aktivno sudjeluje i Sekcija za psihologiju sporta i tjelesnog vježbanja Hrvatskog psihološkog društva. Psihološka priprema je u sportu veoma važan čimbenik razvoja igrača. S niza aspekata, u svim kategorijama, u brojnim sportskim aktivnostima sudjeluju i psiholozi. U Zadru se psihologijom u sportu bavi Toni Gauta, nekadašnji tenisač, koji je studirao u SAD, a u Hrvatskoj – u Zadru – završio diplomski studij psihologije.
– Područje psihologije u sportu veoma je široko, slojevito i nadasve zanimljivo. Ja sam se time počeo baviti i zato jer želim pridonositi boljitku i sporta i sportaša. Sportski psiholog radi na koncentraciji, postizanju i održavanju optimalne razine pobuđenosti, motivaciji, samopouzdanju, brzini donošenja odluka, upravljanju emocijama, odnosno stvarima izravno povezanima s izvedbom – govori Toni Gauta.
Nedavno je Gauta postao dio stručnoga stožera u Školi nogometa NK-a Zadar.
– To će, uz ostalo, predmnijevati i veoma čvrstu i otvorenu suradnju i s roditeljima i s polaznicima. Imat ćemo predavanja, treninge u manjim skupinama, provoditi istraživanja i brojne druge različite aktivnosti.
Gauta kaže kako se djeca u pravilu do neke 13 godine igraju i socijaliziraju kroz sport. Uloga trenera u tom razdoblju je da djeca uče tehničko-taktičke elemente kroz igru, kroz motivirajuće zadatke. Vješti trener će dijete učiti čitav niz tehničko – taktičkih elemenata kroz igru a da dijete nije toga svjesno.
– Psihologija sporta nije intervencija, ona je dio trenažnoga procesa. Svi trebaju i shvatiti i prihvatiti da je i to – psihologija sporta – trening koji valja provoditi sustavno. Slično kao i fizičku pripremu, recimo. U sportaša se, na primjer, samopouzdanje postupno gradi.
Svaki sportaš, bio on aktivan u individualnom sportu ili je dio neke cjeline, treba moći i znati planirati svoj fokus.
– Postoje metode i oblici kojima se to temeljito, sustavno izgrađuje. Ako uzmemo za primjer koncentraciju, sportaša trebamo trenirati različite vrste koncentracije; da zna na što usmjeriti fokus prije utakmice, tijekom utakmice, te nakon prve, druge i treće pogreške. Sportašu dajemo osjećaj sigurnosti kad jasno planiramo na koje “tzv fokus točke” će se fokusirati nakon pogreške da ne “sidri” svoj fokus na bujicu misli, već da usmjeri fokus na sadašnji trenutak (npr. fokus na tijelo).
U aktivnostima i u razvoju mladih sportaša bitni su i pritisci iz različitih izvora.
– Sportaš treba primarno znati je li nešto „mora“ ili nešto „želi“. Dosta sportaša misli da nešto želi, no nije spremno žrtvovati sebe i svoje slobodno vrijeme uložiti u izgradnju sebe. Sustav „moraš – trebaš“ dodatno otežava stvari. Najmanje je poželjno da se mladi sportaši stave u zonu komfora. Oni sami trebaju donositi odluke, preuzeti odgovornost. Pritisak koji je usmjeren na trud, na pristup, na tehničko-taktičke elemente, odnosno na one pojedinosti koje su izravno u igračevoj kontroli, sam po sebi takav pritisak nije loš.
Toni Gauta u Zadru je pionir sportske psihologije, znanosti bez koje nije moguće pravilno razvijati ni sport ni sportaše.
