Šjor Pero, svakodnevni plivač u bazenu na Višnjiku, nedavno je ugodno iznenadio sve zaposlene na bazenskom plivalištu.
-Dvije torte! Majko moja, pa tko će to pojesti!? – uzviknula je gđa. Senka s recepcije.
I ona i svi drugi ugodno su se iznenadili dvjema šjor Perinim tortama što ih je, s rukom ispisanom rječju zahvale i prigodnom čestitkom za Božić dostavio u bazen.
-Zašto torte? Pa, zato jer sam već godinu dana i malo više svakodnevni korisnik ovog prelijepog bazena. I ne samo to, nego su i svi zaposleni ovdje veoma ljubazni, uredni, sve se drži u najboljem redu. Gledam i ove mlade plivače, vaterpoliste, skakače… njihove trenere i divim im se. Ma, ovakvog bazena nema nadaleko. Ni u inozemstvu nije ovako – govori šjor Pero.
Ovako ispisano, naravno, nije u njegovim izgovorenim riječima i rečenicama moguće razaznati dubrovački naglasak kao kad ga čovjek sluša.
-A je, je, majka mi je Dubrovkinja. Ona je, znate, teško stradala u Drugom svjetskom ratu i otišla je 1947. u Švedsku. Ja sam se rodio u Stockholmu 1951.
Šjor Pero je krsnim imenom Peter, a nosi prezimena Bengt i Kolich (Kolić) i umirovljenik je.
-A je, je, u mirovini sam. Kako sam dospio u Zadar? Zanimljiva je to priča. Našu imovinu u Dubrovniku u Domovinskom ratu uništio je neprijatelj i ja sam to obnavljao. Naslijedio sam od mame i dunda, i tako… No, meni je jedan moj prijatelj dobronamjerno kazao da ako hoću živjeti u Hrvatskoj, a htjeli smo Anne-Marie, moja gospođa i ja, da mi je najbolje izabrati Zadar. I jesam. Sve smo prodali u Švedskoj, cijeli posao, a bio sam veletrgovac, ugostitelj, turistički radnik… i došao u Zadar. I, eto nas ovdje…
U mlađim danima i nešto zrelijoj dobi šjor Pero je bio redoviti rekreativac.
-Ali ne u plivanju. Trčao sam dnevno oko 10 kilometara. Plivati sam počeo u Zadru, ljeti na Puntamici, zimi u hotelu. I onda…
Onda je otkrio Višnjik.
-Ajme, koja divota! Ja sam svaki dan na bazenu, plivam oko sat i 10 minuta i onda sam cijeli dan k’o puška.
Šjor Pero uvijek dolazi ujutro.
-Tako mi je najbolje. Dođem uglavnom motorom, a ako je baš loše vrijeme, dođem autom.
Šjor Pero, pravi – gospar!
