Cijela obitelj Eleršek na svoj je način povezana s bazenom na Višnjiku. Najmlađa članice te obitelji je Ema (2009., 4. razred OŠ-e Smiljevac, učiteljica Natalija Marcelić) i spada među one naše sugrađane koji redovito rabe termine i pruge za građanstvo.
-Nisam ni u jednom klubu sad, ali stalno dolazim plivati – kaže Ema.
Bila je negda u klubu, naučila je, kaže, u klubu (treneri Žaja i Danijel) i plivati, ali ima dosta obveza i ne može u to uključiti još i česte plivačke treninge.
-Dođem nekoliko puta u tjednu, obično plivam prsno. Imam jednu prijateljicu iz vrtića, Danicu, ona također pliva i tako…
Ema, inače, pjeva u Libretićima, a kad uzmogne, dođe na bazen gledati brata koji igra vaterpolo.
-To je Roko, on je junior VK-a Zadar 1952. Kapetan je momčadi, a prije je obuku neplivača prošao kod Vite Burčula.
Uz Roka (Gimnazija Franje Petrića) je vezan i zanimljiv podatak. On je 2017. na relaciji Preko – Zadar bio deveti s vremenom 1:01,00 za koje postignuće Edo Jakupović kaže da je najbolje što ga je na toj dionici ostvario neki vaterpolist.
-I tata je bio vaterpolist! – istaknut će Ema.
Tata je Leonard. Kao i gospođa Nives i on je naučio plivati na Kolovarama.
-Ne sjećaju se kako su im se zvali treneri pa ih zezam – smije se Ema.
Gospodin Leonard, koji je također rekreativni plivač, igrao je svojedobno vaterpolo u doba kad je trener u klubu bio Edo Fantela.
-Rado se sjećam tog vremena. Edo je bio ozbiljan, odgovoran, sustavan. U to doba uvjeti za vaterpolo nisu bili kao danas. I da znate, uopće nije nikakvo iznenađenje što je Edo Fantela poslije u jedrenju ostvario grandiozne rezultate, što je trener olimpijskih pobjednika Šime i svjetskih prvaka Fantele i Igora Marenića, te nedavno svjetskih prvaka Šime i Mihovila, svojih sinova – govori Leonard.
No, Ema, Roko, Leonard i Nives ne čine cijelu obitelj.
-Moj drugi brat, stariji, je Toni. On sad studira na Prehrambeno – tehnološkom fakultetu u Zagrebu. On se isto bavio vaterpolom.
Sestra Kristina, pak, bila je polaznica škole plivanja, ali poslije se odlučila za ritmičku gimnastiku.
-A mama, naša mama Nives, ona radi u Zavodu za javno zdravstvo. I ona tamo, znate, kontrolira vodu iz bazena na Višnjiku – zaključuje Ema.
Hoćeš-nećeš, tako s potvrdilo ono što je naznačeno u početku ovoga teksta. Cijela obitelj Eleršek na svoj je način povezana s bazenom na Višnjiku.
-Izvrsno je što Zadar ima ovakav objekt. Blagodat za sve… – zaključuje gospodin Leonard, glava obitelji.
