Među najstarijim korisnicima bazena u ŠC-u Višnjik jest i Borivoj Zečević (1940.), umirovljeni inženjer elektrotehnike koji je bio nastavnik u Tehničkoj školi u Zadru.
– Zašto svaki dan plivam!? Moj kume, to je meni život – kaže gospodin Borivoj.
A život mu je zato što je, ističe, imao tri moždana udara.
– Eeee, bilo je svaki put nezgodno, s nekim posljedicama. Triput je mene hitna vozila u bolnicu… I ja sam ti, moj kume, odlučio sebi olakšati život i već tri godine dolazim svaki dan na Višnjik. I da znaš, ja ti ne plivam nego – mlataram! Ha, ha, ha…
Dobro, nije baš da mlatara. Ipak je u bazenu nekih sat vremena.
– Plivam ti ovako (pokazuje četiri stila, pr. a.) i prođem 13 puta po 50 metara. Koliko je to, a?
Nismo ni očekivali od nekoga tko je predavao matematiku da ne postavi neki zadatak. Nego, je li se gospodin Borivoj i prije, u mlađim danima, bavio sportom?
– Nogomet nisam volio. Mogao sam trčati koliko voliš, a iz Benkovca odakle sam rodom do Zadra meni ti je na biciklu bilo kao ništa doći. A imam jedan štos iz zadarske Gimnazije…
Koji štos?
– Čuveni Milivoj Mito Boranić (pedagog fizičke kulture, veslač i veslački trener, nogometaš i nogometni trener, pa i NK-a Zadar jedno vrijeme, pr. a.) bacio me na popravni iz tjelesnoga odgoja! A ništa, prošao sam i to.
Kaže Borivoj da je u mlađim danima prijateljevao s Emilom Brkuljem (nažalost pokojni; čuveni zadarski ronilac, pr. a.), te da je na Visu gdje je ljetovao jer mu je žena odatle, išao u podvodni ribolov.
– E, meni iz tih dana ostala navika da plivam u odijelu. I svaki dan ovdje na Višnjiku ja navlačim i svlačim odijelo i jedan od rijetkih plivam u odijelu. Pardon, mlataram, ha, ha, ha…
Jednom ga je zgodom neka djevojčica, koja također pliva na Višnjiku, pitala da zašto rabi odijelo.
– E, dite moje, ja sam ti star…
Gospodin Borivoj na Višnjik najviše voli doći između 10 i 13 sati.
– Imam ti ja vremena, ali tad je najmanja gužva. Nego, baš ću jednom doći probati plivati oko šest popodne. Da vidim kako je to…
