Na Bilom Brigu ukrcali su se u Liburnijin gradski autobus. I dovezli se do Višnjika. Pa otrčali do dječjega igrališta, nedavno otvorenoga. Po klupi na zidiću blizu gusarskoga broda poslagali kapute, ruksake, opremu… Rastrčali se igralištem, penju se po spravama, cika i vika… Četiri tete i jedna pripravnica na njih paze, a jedna se teta, bome, uhvatila s nekolicinom mališana pa po trim stazi, amo-tamo, tko će prije…
– Da, da, mi smo iz Smiješka. Ima nas 35 – govori teta Mirjana.
Kad je rekla 35 mislila je, dakako, na djecu, polaznike vrtića.
– Prvi put smo ovdje. Fantastično!!!
Dvojica mališana nabijaju balun, nekako sliče na Luku Modrića i Šimu Vrsaljka…
– Sad će oni na tobogan!
I odoše, društvo čeka. Tu i tamo netko uzme predah za marendu, za sokić.
– Ovaj je sadržaj sjajan za svu predškolsku djecu. Češće ćemo dolaziti, nije nam predaleko – zbori teta Mirjana.
Naravno, budno pazi na mališane. Jedan se, recimo, u tren oka ispeo na najvišu točku „penjalice“ i odozgor gleda svijet…
– Uh, kako je visoko!
Naši mali sugrađani u svoj će se vrtić vratiti pješice.
– To ćemo mi za oko 45 minuta. Polako, taman ćemo doći na objed – zaključuje teta Mirjana Klarica.
I druge tete – Vesna Barić, Đejn Galić i Marina Rokov i pripravnica Katarina Števanja skupile svoje „piliće“ kojima je, treba li reći, bilo drago kad su vidjeli da ih se snima i uz pomoć drona pa su razdragano mahali, mahali…
Odoše oni na Bili Brig.
A dan, kakav poželjeti treba u veljači. Čisti zrak, sunce… Divota od dana. Glavno da se došlo bez – kišobrana!
Kako su se proveli mališani iz Smiješka pogledajte u našoj galeriji slika!
