Planet Višnjik

Naslovna > Planet Višnjik

IN MEMORIAM – Đorđo Zdrilić (1933. – 2021.)

Planet Višnjik Višnjik / 18.10.2021.

Grad Zadar ostao je bez još jednoga svoga zaslužnoga građanina. U 89. godini preminuo je Đorđo Zdrilić, negda košarkaš, potom i košarkaški trener u KK-u Zadar.

Izniknuo u urbanom tkivu rodnoga grada u vremenu prije Drugoga svjetskoga rata, pokojni je Đorđo upijao sve njegove boje, okuse i mirise, živio je u mediteranskom ritmu, usvajao fine manire i oblikovao se, pa i u teškim vremenima nakon Drugoga svjetskoga rata, u onoga tko će u vremenima koja će tek doći, i sebe i svoj grad živjeti i doživljavati punim srcem i punim plućima.

Zavoljevši košarkašku igru u svojoj ranoj dobi, poput mnogih vršnjaka ili nešto starijih ili od sebe mlađih dječaka, ostao joj je privržen cijeloga života. Košarkaška je igra i Đorđu bila medij preko kojega će ispunjavati sebe i definrati svoju osobnost na čvrstoj i trajnoj podlozi neizmjerljive ljubavi i prema Klubu i prema Gradu i prema Građanima (sve namjerno velikim slovima!) jer je u tom dobu zametnut čudesan odnos Kluba, Grada i Građana kad svi činjahu jedno. Tijelo i duh.

Kao igrač Đorđo je Zdrilić, uz druge, bio začinjavcem i čimbenikom zadarske košarkaške filozofije čiji postulati bijahu jednostavni – savršena tehnika baratanja loptom, pregled stanja na terenu u 360 stupnjeva, domišljatost utemeljena na hiperbrzom promišljanju i na jednako tako hiperbrzoj izvedbi izvan onodobnih shema. Zato je, a gusto isprepleten s energijom istih onih Građana (ta, malo je tko na utakmicu dolazio neodjeven u odijelo i bez kravate!) na tribinama, Zadar igrao virtuozno i bio je malo svjetsko čudo.

Živeći i igrajući u vremenu kad se od košarke nije živjelo (izlizana fraza reći će da se za košarku živjelo) Đorđo je Zrilić igračku karijeru okončao 1963., ali je malo prije toga počeo biti trener. Jednako kao i igrač, i kao trener bijaše entuzijastičan i tada i sve dokle je kao trener djelovao. Preuzevši prvu momčad Zadra nakon Enza Sovittija, morao je na suptilan način krpati rupe i popravljati neke relacije, sklopiti momčad koja će ponovno, što bi se reklo, biti kao jedan.

I znao je on to i napravio je na neki svoj način. Oslanjao se na vlastito igračko i životno iskustvo, ustrajno je djelovao na tomu da se sve najbolje od svakoga igrača sjedini u najbolju moguću igru. Uspio je i potpisao je dva naslova seniorskoga državnoga prvaka, brojne pobjede u međunarodnim natjecanjima i s pravom nosio i svoj komadić slave.

Poslije, kad je radio s mladima, a uvijek je rado radio s njima, slijedio je temeljnu nit one prije spomenute zadarske košarkaške filozofije.
Đorđo Zdrilić nije bio trener kakvi su danas, u nekim drugačijim vremenima, prevladali. Nije se oslanjao na knjiške sheme i zamršene teoretske konstrukcije. Oni koji bijahu prolazili njegove treninge učili su košarku tako da poslije mogu pridonositi igri kao takvoj, skupa sa suigračima.

Pokojni Đorđo Zdrilić puno je dao Klubu, Gradu i Građanima. Nije se razmetao šupljim frazama, živio je u duhu onoga tko je jednom davno, ali zauvijek, upio sve boje i okuse i mirise zadarskoga urbanoga tkiva nesebično šireći oko sebe to svoje zadarstvo, u košarci i izvan nje.

Neka vječno počiva u miru!