Eto, kad jedan grad na moru dobije klizalište, makar samo kratko, u vrijeme Adventa kao što ga već drugu godinu uzastopce na Višnjiku ima i Zadar, moraju se otkriti i daroviti za klizanje. Matej, jedan od onih koji vode programe klizanja, škole hokeja i slično, nije bez razloga upozoravao:
– Ima jedna mala, čudo jedno!
I eto „jedne male“ s tatom na klizalištu.
– Dobar dan, ja sam Korina Lalić!
Bistro dijete, otvoreno, blagoglagoljivo. Već je spremna za led, samo još klizaljke…
– Koliko imam godina? Nepunih šest! A imam i bracu, on će sad dvije godine i neke igračke moram od njega skriti jer ih stalno dira.
Korina je prvi put u životu na led stala godine 2018. kad je na Višnjiku prvi put postavljeno klizalište.
– Nije me bilo strah. Malo sam se ljuljala, ali brzo sam naučila.
Jedva je čekala da i ove godine klizalište bude otvoreno.
– Je, mi dođemo kad god možemo, je li tata!?
Tata klima glavom i smije se. Dobacuje da se on umori samo i – gledati.
– Bude i po dva sata na ledu, čudo jedno koliko se voli klizati.
Otišla je Korina po klizaljke, i onda izišla na led. Hm, možda bi bilo dobro da je tu negdje legendarna Milka Babović. Ona bi najbolje znala opisati Korininu gracioznost, opisati njezinu odjeću i reći kako joj u kosi pristaje špangica s ukrasnim cvijetom.
– To mi je mama stavila…
Korina je na ledu kao pahuljica u zraku. Okreće se, kliže „k’o velika“, izvodi okrete kojima mi, običan puk, ne znamo niti nazive…
– Puno sam sretna kad sam na ledu!
Korina, zadarska umjetnica na ledu na Višnjiku…
