Spletom okolnosti gđu. Milicu upoznao sam na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinca. Taj smo dan i porazgovarali u prostoru recepcije na bazenu, u društvu Senke Marin koja mi je i dala informaciju o tomu kako gđa. Milica posjećuje bazen „od prvog dana“.
– Doslovce, od prvog dana nakon što je ovaj bazen otvoren! – kaže gđa. Milica.
Ona je umirovljenica od 2009., a cijeli radni vijek provela je u Općoj bolnici u Zadru gdje je radila kao biokemičarka.
– Zašto dolazim u bazen? Pa, godine 2006. dijagnosticiran mi je jedan oblik mišićne distrofije. To je na genetskoj bazi i nema lijeka, nema terapije. Jedino što se može poduzeti jest fizikalna terapija, a voda je najbolji medij jer ja sam na suhom ograničena. Eh, da nije ovoga bazena, odavno bih bila u kolicima.
Gospođa Milica dolazi na bazen triput tjedno.
– U programu zdravstvenoga plivanja ja sam od kad je to utemeljila i počela provoditi Nevia Mavra. Ona je sjajna osoba, a program koji je imala i koji sam ja provodila, izvrstan je. Nakon Nevije radim s Karlom Vukićem i opet, mogu reći samo sve najbolje.
U bazenu se gđa. Milica zadrži oko sat i 15 minuta.
– U vodi bez nekih poteškoća mogu napraviti sve moguće vježbe, a uvijek još malo i plivam. Volim plivati jer sam još kao dijete plivala na Kolovarama, čak sam neko vrijeme bila i u klubu. Mene redoviti dolasci na ovaj bazen raduju, pomažu mi da od jednog do drugog dolaska budem u solidnom stanju. U stanu mogu, u svom ritmu, komunicirati, obavljati neke kućanske poslove i slično.
Za osoblje na bazenu gđa. Milica ima samo riječi hvale.
– Nikad nije bilo nikakvih problema. Kad bilo što ustreba svatko će priskočiti.
Želi, kaže, istaknuti što ovakav objekt znači svim građanima.
– Dok nije bilo ovoga bazena, izvanljetne mjesece odlazila sam na bazenčić u bivšem hotelu Novi park na Puntamici. Sad svi naši sugrađani i ja možemo na Višnjiku plivati kad god nam odgovara i to je velika stvar. Naravno, ne samo za osobe sa zdravstvenim tegobama nego i za sve. Ako ništa, mogu se svi doći rekreirati nekoliko puta tjedno. A to je velika stvar…
