Atletski kompleks u Športskom centru Višnjik danomice je prepun atletičarki i atletičara različitih dobi i kategorija. Osim članica i članova iz zadarskih i okolnih klubova, na stazi ili na nekom od drugih sadržaja, vježbaju povremeno i pojedinci iz Hrvatske, ali i iz inozemstva.
– Haj, ja sam Nika!
Nika Glojnarič (2000.) je iz Slovenije. Iz Brežica i istoimenoga atletskoga kluba. U Zadru i na Višnjiku nije prvi put.
– Ne, tu dolazim već neko vrijeme. Kako? Zašto? To je jednostavno, na Višnjiku su uvjeti za atletiku izvrsni, a za mene je bitno da je tartanska staza veoma kvalitetna. Drugo, moja obitelj u Sukošanu u jednom kampu blizu mora ima kampersku kućicu i tako mi dođemo nekoliko puta godišnje – zbori simpatična Nika prije zagrijavanja za svoj trening.
Njezine su discipline 60 i 100 metara prepone, ali sudjeluje i na sprinterskim utrkama bez prepona.
– Da, najprije sam preponašica i prvakinja na 60 i 100, znači u dvorani i na otvorenom, a u drugim disciplinama sam pri vrhu.
Nika u Sukošanu i u Zadru nije sama. S njom je tata Iztok, ujedno joj je i trener.
– Dok ne dođemo na stazu, tata sam, a na stazi sam trener – šali se Iztok.
On sam reći će kako je ovih travanjskih dana u Brežicama gotovo nemoguće raditi na otvorenom.
– Hladno je i po danu, slabo vrijeme, a ni infrastruktura nije baš odgovarajuća. Za ovaj dio priprema najbolje nam je u Zadru, ovdje na Višnjiku.
Atletska sezona, dakako, ovisit će najviše o situaciji s pandemijom.
– Imamo niz utrka u planu i ja se pripremam najbolje što je moguće. Nadam se da ću na tim natjecanjima popraviti svoje vrijeme, odnosno da će mi sportska forma imati uzlaznu putanju. Željela bih, naravno, sudjelovati na što više utrka, a dugoročni mi je cilj u bliskoj budućnosti ostvariti normu za plasman na olimpijske igre.
Kad završi jutarnji trening, gotovo dvosatni, Nika se s tatom vrati u Sukošan.
– I onda uđemo u more do koljena, pa brzo na objed i na odmor. I onda popodne ponovno trening na Višnjiku!
Zanimljivo je da u obitelji Glojnarič nije Nika prva koja se počela baviti atletikom.
– Nika ima mlađu sestru Leju. Ona se prva dala u atletiku i njome se bavi, te redovito sudjeluje na natjecanjima za gluhe atletičarke i atletičare. Nika se u atletiku ubacila poslije Leje – kaže tata Iztok.
I tako, Višnjik je (i) Glojnaričima iz slovenskih Brežica postao omiljeno odredište. I neka je, Nika na ovdašnjoj tartanskoj stazi utire svoj put prema željenoj olimpijadi.
A ime Nika je – podsjećamo – u grčkoj mitologiji kći Titana Palanta i personificirane božice Stiks. Božica – pobjede!
