Autor: mag.psych., sportski psiholog Toni Gauta
U sljedećem tekstu prikazat ćemo primjer plana fokusa za plivača koji se natječe u trci na 400 metara kraul. Kako bismo zajednički kreirali plan fokusa za natjecanje, sportaš je trebao odgovoriti na pet pitanja:
1. Kako bi izgledala trka ako je gledam kao film (iz trenutka u trenutak)?
2. Zamisliti da postoji kamera koja snima moju trku iz perspektive vlastitog tijela – kako se osjećam?, što mi prolazi kroz glavu?, koje tjelesne senzacije primijećujem? Kako bi izgledala moja najbolja izvedba (trka) iz perspektive vlastitog tijela?
3. Koje su fokus točke svakog dijela trke na koje trebam obratiti pozornost?
4. Koji su potencijalni problemi ili distrakcije tijekom trke?
5. Kad se distrakcije pojave, kako se planiram refokusirati na vlastitu izvedbu (trku)?
Nakon što je sportaš odgovorio na pet pitanja, zajednički smo napisali smjernice, odnosno plan fokusa za natjecanje. Plan fokusa je raspoređen u dvije kategorije:
1. Plan fokusa prije trke
2. Plan fokusa nakon trke
1. Plan fokusa (iz trenutak u trenutak) prije trke:
– Trener mi daje posljednje upute za trku i polako krećem prema prostoriji gdje prozivaju plivače za izlazak na start
– Primijećujem pojačanu nervozu u ramenom pojasu. Kažem sebi: OK je da se ovako osjećam. Fokus stavljam na disanje i zamišljam da zrak kroz svaki izdah dolazi samo do ramena i opušta ih.
– U prostoriji primijećujem svoju konkurenciju. Zapazim kako um zamišlja slike posljednje trke u kojoj me najveći konkurent pobijedio. Kažem sebi: Oni nisu moja konkurencija, natječem se protiv sebe u svojoj trci.
Fokusiram se natrag na upute trenera.
– Pomoćnik startera proziva plivače za izlazak na bazen. Ulazimo jedan po jedan. Primijećujem dodatno uzbuđenje unutar tijela. Fokus usmjeravam na abdominalno disanje i nekoliko zvukova koje mogu čuti u tom trenutku kako bih fokus usmjerio na sadašnjost.
– Na putu do startnog bloka primijećujem senzacije stopala i dodirne točke s podlogom. Fokus stavljam na osjećaj stopala kroz hod.
– Prethodna skupina je skočila u bazen, moja kreće na start. Primijećujem kako fokus bježi na rezultate prethodne skupine. Dok stavljam kapicu i naočale vraćam fokus na tijelo.
– Primijećujem lagani strah koji pomiče trapezijus prema ušima. Činim svjestan udah, te lagano odvajam ramena da padnu što dalje od ušiju. Primijećujem dodirne točke stopala i startnog bloka.
2. Plan fokusa (iz trenutak u trenutak) tijekom trke:
– Tražim dobru poziciju za start.
– Primijećujem zvuk bazena odakle će “izroniti” zvuk zviždaljke
– Usmjeravam fokus na tehniku skoka.
– U trenutku ulaska u vodu zamišljam kako voda čisti i otapa svu napetost iz tijela.
– Nakon izrona primijećujem kako desnu ruku vadim vani, napravim prvi zaveslaj i mirno udahnem na lijevu stranu tijela.
– Fokus je zatim na dobrom hvatanju vode, umjerenu brzinu zaveslaja, usmjerenu brzinu rada nogu. Fokusiram se da sam dobro namješten na vodi.
– Fokus na tehniku okreta nakon čega zamišljam novi “video klip”: sljedećih 50 metara.
– Držim isti ritam i nastavljam paziti na zaveslaj.
– Primijećujem da pogled bježi na konkurenciju i susjednu traku. Bez samoosude vraćam fokus na tijelo (stopala)
… (preskačemo dio trke radi dužine teksta). Slijedi zadnjih 50 m trke:
– Pojačavam frekvenciju zaveslaja maksimalno koliko mogu. Primijećujem kako ramena “gore”, ali usprkos njima fokus usmjeravam na tehniku.
– Uzimam posljednji udah. Idućih pet, šest metara ne dišem, usmjeravam zadnje atome snage na brzinu ruku.
– Gledam sa znatiželjom prema ekranu da vidim svoje vrijeme i plasman.
