Autor: mag. psych., sportski psiholog Toni Gauta
Napredak od čak 30.3% u slobodnim bacanjima De Andre Jordana nije ostao nezapažen u košarkaškom svijetu. Brojne NBA analize pokušale su odgonetnuti koji su sve faktori utjecali na značajni pomak u postotku slobodnih bacanja ( s 45,5% na 75,8% )
Za napredak u igri DeAndre Jordana zaslužan je cijeli tim Dallas Mavericksa kojeg čini glavni i pomoćni trener, kondicijski trener i sportski psiholog kluba.
Fokus današnjeg članka jest približiti dio treninga sportskog psihologa u radu na mentalnoj pripremi košarkaša Dallas Mavericksa koji se najviše očitovao i pokazao u radu s Jordanom.
Kao što možemo vidjeti u prvom dijelu videa DeAndre ne samo da je imao nizak postotak slobodnih bacanja, već bi zbog promašaja cijelog koša bio ismijavan od strane publike te pritom kategoriziran kao “centar koji ne zna pucati slobodna bacanja”. Tijekom treninga DeAndre je otvoreno progovorio svom timu o čemu bi razmišljao u trenucima kada mu sudac upućuje loptu za slobodna bacanja: “I used to think don’t fuc**** air ball, anything but an air ball”
DeJordan je bio fokusiran na ono što ne želi vidjeti, odnosno na promašeni šut. Činio je sve što je u njegovoj moći da izbjegne promašeno slobodno bacanje. Bio je vrlo fokusiran, no fokus i energiju je usmjerio na krive stvari.
Upravo na ovom saznanju i principu profitiraju brojne svjetske kompanije. Sjećate se dobro poznate reklame tvrtke Kraš pod nazivom: “Nemoj misliti na torticu?” Ukoliko se ne sjećate isprobat ćemo jednom drugim primjerom. Vaš zadatak je ne misliti o bijelom slonu s crvenim točkicama. Pokušajte se na trenutak fokusirati na to da ne mislite o bijelom slonu s crvenim točkicama i dajte sve od sebe da ne mislite o tome.
Što vam je upravo prošlo kroz glavu? Vrlo vjerojatno je to bila slika bijelog slona s crvenim točkicama. Zašto je to tako? Naš podsvjesni um ne može procesuirati riječ “nemoj”. Kad god kažemo sebi da ne razmišljamo o nečem, naš um upravo stvara slike o onome što ne želimo.
Iz tog razloga sportaše učimo da se fokusiraju na ono što žele vidjeti a ne na ono što ne žele vidjeti ili pokušavaju izbjeći vidjeti.
Ukoliko ste dobro pogledali drugi dio videa mogli ste primjetili da DeAndre priča sa svojim suigračima prije nego li uputi šut slobodnih bacanja; točnije, u trenucima kada primi loptu od suca DeAndre upućuje pogled prema jednom od svojih suigrača i upita ga: “Koga čuvaš”?
Zvuči malo čudno, zar ne?
Primjer mentalnog treninga u NBA ligiNapredak od čak 30.3% u slobodnim bacanjima De Andre Jordana nije ostao nezapažen u košarkaškom svijetu. Brojne NBA analize pokušale su odgonetnuti koji su sve faktori utjecali na značajni pomak u postotku slobodnih bacanja ( s 45,5% na 75,8% )Za napredak u igri DeAndre Jordana zaslužan je cijeli tim Dallas Mavericksa kojeg čini glavni i pomoćni trener, kondicijski trener i sportski psiholog kluba.Fokus današnjeg članka jest približiti dio treninga sportskog psihologa u radu na mentalnoj pripremi košarkaša Dallas Mavericksa koji se najviše očitovao i pokazao u radu s Jordanom.Kao što možemo vidjeti u prvom dijelu videa DeAndre ne samo da je imao nizak postotak slobodnih bacanja, već bi zbog promašaja cijelog koša bio ismijavan od strane publike te pritom kategoriziran kao “centar koji ne zna pucati slobodna bacanja”.Više pogledajte na našoj službenoj stranici www.visnjik.hr na linku ?:https://visnjik.hr/planet-visnjik/primjer-mentalnog-treninga-u-nba-ligi-25-03-2020/#visnjik #scvisnjik #šcvišnjik #sportskicentar #zadar #sport #planetvišnjik #metanoiacentar#tonigauta #psihologija#psychology #mentalnitrening #powerofmind #sportskizadar Metanoia – centar mentalne izvrsnosti
Objavljuje Športski Centar Višnjik u Srijeda, 25. ožujka 2020.
DeAndre je na sebi svojstven način primijenio psihološku tehniku “ključne riječi” (na Engleskom poznatiju pod imenom: “verbal cue”). Drugim riječima, igrače Dallas Mavericksa učili su kako su riječi upućene samom sebi (pozitivni samogovor) jače od negativnih misli te kako pozitivni samogovor može stopirati “bujicu negativnih misli” koje usmjeravaju igrača na ishod umjesto na izvedbu.
Kako bih vam na jednostavniji način pojasnio moć našeg govora isprobajmo jednu vrlo jednostavnu vježbu. Prije nego li krenete s vježbom zamolite osobu u blizini da vam pripomogne za potrebe ove kratke vježbe. Vaš zadatak je brojati od broja 60 unazad prema broju 1. Ne brojite naglas već tiho u vlastitim mislima. Vašeg pomoćnika zamolite da stoji iza vas te tijekom brojanja (kad poželi) jasno i glasno pljesne rukama. Vaš zadatak je na zvuk pljeska naglas izgovoriti vlastito ime i prezime. Izgovorite ga kratko, jasno i odlučno. Jednostavno, zar ne? Isprobajte!
Što se dogodilo s brojanjem? Je li brojanje stalo? Većini se ljudi u ovoj vježbi dogodi da se brojanje samo od sebe zaustavi. Poneki čak i zaborave na kojem se broju zastali.
Čemu ova vježba? Isto se događa s našim umom tijekom utakmice: dolazi slijed negativnih misli i tad nam unaprijed isplanirana riječ kao što je: “sljedeća lopta” ili “ stisni uže (jedrenje)” omogućava da stopiramo negativne misli i usmjerimo fokus na sadašnji trenutak, odnosno da se fokusiramo na izvedbu a ne na ishod.
DeAndre Jordan iskoristio je ovaj psihološki princip na sebi svojstven način tako da bi prilikom pucanja slobodnih bacanja upitao suigrača: “koga čuvaš?”. Iako govor nije bio upućen samom sebi već suigraču DeJordanu je to bilo dovoljno da stopira negativne misli i usmjeri fokus na izvedbu, odnosno da se fokusira na osjećaj tijela i sadašnji trenutak, a ne na um.
Zvuči jednostavno da bi bilo istinito. Često mislimo da za velike promjene trebamo velike tehnike i alate, no uspjeh leži u puno malih, ponekad i neprimjetnih svakodnevnih stvari koje radimo često te koje su nam ušle u naviku i automatizam. DeAndre je naravno, koristio i brojne druge psihološke tehnike prilikom slobodnih bacanja, no tehnika “ključnih riječi” omogućila mu je da svoj fokus preusmjeri na prave stvari i oslobodi svoj potencijal koji je cijelo vrijeme ležao u njemu.
“Projekt DeJordan” kako ga vole zvati u Dallasu rezultat je predanosti i posvećenosti struke te ulaganja u međusobni odnos. Koje god tehnike i alate učili sportaše, one su sekundarne u odnosu na važnost ulaganja u odnos sa sportašem. Ukoliko se posvetimo sportašu s ciljem da ga doista razumijemo, da stvorimo odnos povjerenja i zajedničkih vrijednosti, možemo iz sportaša izvući puno više nego li je i sami sportaš mislio da može.
Izbor je na nama.
