Autor: mag. psych., sportski psiholog Toni Gauta
Metanoia, Centar mentalne izvrsnosti, Zadar
Zanimljiva činjenica u vezi uma je da on (um) ne može razlikovati je li se sportski događaj zbilja dogodio ili je samo riječ o misaonoj vježbi. Tijekom zanimljivog istraživanja na olimpijskim igrama od atletičara se tražilo da istrče svoju trku, ali samo u mislima. Nevjerojatno, isti mišići u istim intervalima aktivirali su se dok su “trčali trku” u svojim umovima kao da su je trčali na stazi. Kako je to moguće?
Um i tjelesne reakcije su povezane na način da tijelo “prati” ono što je um zamislio ili predočio. No vizualizacija, imaginacija ili mentalno predočavanje je daleko više od pukog “maštanja” ili “zamišljanja”. Vizualizacija je prije svega tehnika koja se uči, trenira, usavršava i radi prema određenom protokolu i pravilnostima. Ako je ispravno upotrebljavamo i treniramo, vizualizacija može uvelike popraviti našu izvedbu, te može postati vrhunska nadopuna treningu.
S obzirom na složenost vizualizacije i njene široke primjene u tehničkom/taktičkom smislu članak ćemo razdvojiti na dva dijela: Pravila vizualizacije i Praktična primjena vizualizacije u sportu.
Što je to vizualizacija? Vizualizaciju možemo definirati kao živopisno mentalno predočavanje/doživljavanje događaja koji odgovara stvarnosti. Ona uključuje potpunu mentalnu aktivaciju područja mozga koji su zaduženi za izvođenje složene motoričke radnje, kao da se radnja odvija u stvarnom (fizičkom) svijetu. Pojednostavljeno, ako vizualiziramo određeni pokret ili akciju, te pritom slijedimo određena pravila, aktivirat ćemo ista područja mozga kao kada u stvarnosti izvodimo isti pokret, akciju ili radnju. Što sportaš više trenira vizualizaciju, mozak stvara više mijelina pa su veze između neuronskih veza snažnije, čvršće i “prohodnije”. Tako, na primjer, tehničku vještinu koju želimo usavršiti možemo puno efektivnije svladati ako u trenažni proces uključimo elemente vizualizacije.

Uzmimo za primjer košarku. U jednom zanimljivom istraživanju košarkaši su podijeljeni u četiri tima. Svaki tim imao je različit zadatak:
Tim A – vježba slobodnih bacanja 20 minuta dnevno
Tim B – vizualizacija slobodnih bacanja 20 minuta dnevno
Tim C – nije radio ništa
Tim D – vizualizacija + vježba slobodnih bacanja
Zanimljivo, skupina B popravila je postotak slobodnih bacanja nešto manje od skupine A, dok je skupina D (vizualizacija + slobodna bacanja) pokazala najbolje rezultate i značajni napredak. Drugim riječima, vizualizacija ne smije biti zamjena za trening, no može biti dodatni alat za popravljanje izvedbe.
Za kraj iznosimo primjer vizualizacije 1 na 1 u košarci:
– Obrambeni igrač uručuje loptu. Stišćem ju čvrsto, osjetim kožnu teksturu lopte pre-ko svih 10 prstiju, ali i dlanova. Primijećujem lagano udubljenje lopte dok je stišćem jer je malo ispuhana (mekša). Radim nekoliko finti desnom nogom prema obrambenom igraču. I dalje osjetim kako mi je većina težišta na lijevoj nozi jer nemam namjeru ići na prodor. Dok rotiram ramena i dalje čvrsto držeći loptu i osjećam pokoju kapljicu znoja na njoj, mičem ju s desnog kuka na lijevi. Primijećujem kako mi sada težište polako prelazi na desnu nogu i osjećam vanjski svod stopala u čvrstom i stabilnom kontaktu s parketom. Potiskom stopala o podlogu dosta snažno i moćno odgurujem se u lijevu stranu. Primijećujem reakciju obrambenog igrača; iz naglog stanja mirovanja i opuštenosti pokušava što prije ispratiti moju kretnju. Ulazim u šut dok mi kroz glavu prolazi obrambeni igrač ispred mene i postavljam si pitanje jesam li možda trebao ići na prodor, iako je već sad kasno za to. Ponovno fokus vraćam na svoje tijelo u nadi da ću što bolje ući u šut. Postavljam obje noge pod sebe i osjećam blagu napetost kvadricepsa i listova, dok su mi pete blago u zraku. Primijećujem te-žinu na prednjem dijelu stopala. Osjećam odgurivanje nogu u zrak, na tren zaustavim udah i osjećam kao da sam kupio komad vremena za šut. Ramena mi se lagano opuštaju. Gledam prema košu i primijećujem pružanje lakta i zgloba koji mekano ispraćaju loptu. Zbog obrambenog igrača osjećam poriv za ubrzanjem šuta. Namjerno usporavam šut i dajem sebi dodatnu mirnoću da ispratim loptu vrhovima prstiju. Uživam u mekoći pokreta neovisno o ishodu.