Planet Višnjik

Naslovna > Planet Višnjik

TIMSKI DUH – Deset košarkaških zapovijedi

Planet Višnjik Višnjik / 13.09.2021.

Autor: mag. psych., sportski psiholog Toni Gauta
Metanoia, Centar mentalne izvrsnosti, Zadar

Ovaj tekst isječak je razgovora s košarkašima o timskom duhu. Radi zaštite identiteta sva imena u razgovoru su izmišljena.

Nakon nekoliko minuta „small talk“ razgovora…
SPORTSKI PSIHOLOG (SP): Siguran sam da vas sve ovdje sad pitam, svi biste potvrdno odgovorili da je jedna od značajnih grupnih vrijednosti timski duh…

Većina igrača potvrdno kima glavom.

(SP): …no ta riječ je mrtvo slovo na papiru ako timski duh ne stavimo u ponašajni obrazac.
KOŠARKAŠ LUKA (KL): Što je to ponašajni obrazac?

(SP): To znači da trebamo timski duh staviti u praksu preko pravila, odnosno malih stvari koje činimo pojedinačno kako bismo “zalijevali” biljku koja se zove timski duh. Cilj nije da vam ja zadam nekakvih 10 zapovijedi koje ćete vi morati raditi i slijepo slijediti. Ideja je da sami za sebe kreirate pravila ponašanja, rutine i mala “djela” koja ćete činiti da biste njegovali timski duh. Osobito u drugom dijelu sezone kad bude puno potencijalnih problema koji mogu naštetiti timskom duhu.

(KL): Kako ćemo mi to sami, neće to nama baš ići.

(SP): Samo polako. Za početak se sami podijelite u dvije skupine. Prva neka uzme žuti listić, a druga neka uzme crveni listić. Uzmite svaki za sebe po nekoliko listića. Zadatak žute skupine je da napiše i zajednički izdvoji barem tri stvari koje su im se svidjele vezane za prošlogodišnji tim ili klub. Možete se vratiti godinu, dvije ili po potrebi pet godina unatrag i prisjetiti se stvari koje su vas nasmijale vezano za vaš tim, koje su vas stvari ohrabrile, koje navike ili riječi ste čuli od svojih suigrača koje su vam pomogle. Koji događaji ili razgovori unutar tima su vam pomogli? Što vam se svidjelo kod svojih suigrača, dok ste bili na klupi ili na terenu? Koje su to po vašem mišljenju, stvari koje su vas činile timom? Prisjetite se lijepih uspomena za koje mislite da su njegovale timski duh i za koje mislite da su pomogle da atmosfera među vama i unutar vas bude pozitivna, vedra i motivirajuća za igru.

S druge strane crveni tim ima za zadatak sjetiti se neželjenih stvari koje su se dogodile prethodnih sezona, a za koje smatra (tim) da su negativno utjecale na ozračje među vama, te u krajnjoj liniji “kočile”” timski duh. Koje su po vašem mišljenju stvari ili događaji loše utjecali na atmosferu među vama, bilo da su događaji na treninzima, natjecanjima, putovanjima ili u svlačionici. Zapišite na papir barem tri negativne stvari koje su se dogodile, a da su bile loše utjecale na timski duh.

Iako ste podijeljeni u timove, svatko neka za sada piše samo za sebe. Budite iskreni, otvoreni i ne spominjite imena, već odnose, događaje i stvari koji su pozitivno ili negativno utjecale na timski duh.

Imate 10 minuta za ovu vježbu. Ako bude potrebe mogu vam dati koji minutu više.

Nakon pet minuta većina igrača bila je gotova.

(SP): OK, vidim da ste skoro svi već gotovi. Vi koji niste uzmite još koji trenutak i dovršite zadnju rečenicu, nije problem ako imate manje teksta…

Idemo dalje. Sljedeći zadatak je da sad zajedno sudjelujete: s jedne strane kao plavi tim i s druge strane kao žuti tim. Zadatak svakog tima je staviti kartice na hrpu, dobro ih promiješati da ne znate tko je autor pojedinačne kartice. Raširite kartice po cijelom stolu.

Zadatak crvenog tima je izabrati pet kartica za koje smatrate da su bili ključni problemi prethodnih sezona. Nakon što ih izaberete za svaku karticu, napišite svoj prijedlog ponašajnog obrasca kako te probleme riješiti, odnosno koja pravila ili rutine možete činiti kako biste izbjegli vjerojatnost da se istovjetni problem ponovi ove sezone. Pravila trebaju biti jasna, iskrena i moraju biti u vašoj direktnoj kontroli, odnosno da na njih možete direktno utjecati izborom svoga ponašanja.

S druge strane, zadatak žutog tima je izabrati najboljih pet kartica koje su pozitivno utjecale na timski duh. Budite kreativni i nađite način koji ponašajni obrazac kreirati kako bi takve aktivnosti i ponašanja bili češći tijekom ove sezone.

Imate 15 minuta, a ako bilo što zatreba ili vam neki dio zadatka nije jasan, slobodno pitajte.

Nakon 15 min skupnog rada sportski psiholog prekida vježbu i nastavlja:

(SP): Vidim da ste više manje svi gotovi pa predlažem da nastavimo… Započnimo sa crvenom skupinom. Ima li netko tko je izdvojio top pet kartica?

(KL): Evo ovako… moja skupina je napisala pet stvari koje su nam smetale prošlih sezona. Iako ne dolazimo svi iz istih klubova, neki papirići su nam se preklapali ili su nam bili dosta slični pa smo prema tome izabrali top pet.

(SP): Odlično, slobodno nastavi…

(KL): Prvo što nam je smetalo je nezadovoljstvo minutažom pojedinih igrača. Trener bi imao obećanja prije sezone ili prije utakmice, a onda bi u praksi nekima dao više minuta dok bi drugi, kojima je obećano da će igrati cijelu utakmicu, igrali zadnjih pet minuta protiv očajnih ekipa.

(SP): Imali ste osjećaj kao da trener ima dvostruke standarde.

(KL): Da, nekima bi sigurno podilazio, a nekima uopće ne bi dao priliku.

(SP): Znači, trenerove odluke su loše utjecale na timski duh?

(KL): Paa… (zamišljen pogled) svakako su loše utjecale na atmosferu…

(SP): …ili je šaputanje na klupi protiv trenera, komentiranje trenerovih odluka po hodnicima i žaljenje drugima u svlačionici remetilo timski duh na način da bi se nakon toga formirale male skupine i unutar tima?

(KL): Naravno da to šteti, ali ne može se tu braniti trenera koji prvi nije držao do onog što je govorio.

visnjik-sc-visnjik-šc-višnjik-sportski-centar-zadar-planet-višnjik-toni-gauta-metanoia-centar-zadar-košarka-basketball-psihologija-sporta-savjeti-mentalni-trening-timski-duh-ekipa-momčad

(SP): Nije motiv tražiti krivca i analizirati tko je više u pravu, a tko manje u krivu, pa da onda “treća strana” (koja sam u ovom slučaju ja) važe obje strane, donositi presudu i stručno iznosi : “analize su pokazale da je 53.5% kriv trener dok je ostalih 46.5% kriv igrač. Ovdje je riječ o tome da stavimo timski duh stupanj iznad vlastitih frustracija, te pričekamo pravo vrijeme i mjesto da svoje nezadovoljstvo otvoreno i pravodobno kažemo treneru.

(KL): …i što ćete onda kad imate trenere, kao što sam ga ja imao, kojem ne možeš i ne smiješ ništa reći, kojeg moraš gledati “ko Boga” a nije toliki košarkaški znalac kad neki igrači znaju više od njega.

(SP): Zato u kreiranju skupnih normi, pravila i ponašajnih obrazaca kao što sad radimo sudjeluje i trener zajedno s igračima.

(KL): Gdje je onda naš trener, zašto nije tu!?

(SP): Ako te baš zanima, glavni trener ima sastanak s upravom i možda troši svoju energiju i dodatno vrijeme za tebe da dobiješ uvjete koje zaslužuješ.

(PKL): (Pogledava prema podu).

(SP): Ono što sam htio reći je da i trener ima pravila kojih se mora držati. Što kažete na ovo zajedničko pravilo:

– Ako nisam zadovoljan svojom minutažom i smatram da zaslužujem više, prije nego li širim nezadovoljstvo putem svlačionice tražim kratki razgovor s trenerom o tome. Trener daje čvrstu riječ da će saslušati igrača s motivom da ga zbilja sasluša, obrazloži svoje odluke i daljnje planove za tog igrača, a ne samo da “odradi razgovor”. Trener daje riječ da sadržaj razgovora neće i ne smije utjecati na njegove daljnje odluke (npr. da zbog iskazivanja nezadovoljstva igrača namjerno ne stavlja istog u igru i sl.)

KOŠARKAŠ GORAN (KG): To bi bilo dobro da to tako izgleda u praksi.

(SP): Slažete li se svi da ovo pravilo pokažemo treneru, te da on potvrdi, što vjerujem da hoće…

(KL): OK je on, neće biti s njim problema…

(SP): Drugi, što kažete? Vidim puno kimanja glavom a nula riječi…

Igrači se podsmjehuju.

(SP): OK, onda smo kreirali prvi ponašajni obrazac kako bismo držali do vrijednosti za koju svi smatramo da je važna za tim, a to je timski duh. Kad zajedno kreiramo i napišemo sve ponašajne obrasce, zapisat ćemo ih na ploču da budu vidljivi u svlačionici dok se presvlačite ili dok boravite u ovom prostoru. Cilj ovih obrazaca ili pravila nije u tome tko ih ne čini, nego tko ih čini. Ako je netko od vas, na primjer, na treningu ili na natjecanju primijenio jedan od ponašajnih obrazaca, on može u tajnosti na ploči upisati kvačicu ispod pravila koje je ispoštovao i što ga se (iako su okolnosti bile uprte protiv toga) držao. Na takav način sljedeći put kad uđete u svlačionicu, vidjet ćete da netko iz tima, iako nije primoran, drži do timskog duha. Zanimljiva činjenica je da nećete znati tko je to bio, jer i nije važno tko je stavio kvačicu. Vidjet ćete da je lijep osjećaj nakon napornog treninga pogledati na ploču i vidjeti kako neko aktivno njeguje timski duh, a da se pritom ne prsi pred drugima kako bi nahranio svoj ego, kako baš on to čini, ili još gore da upire prstom na nekog tko ne drži do pravila. Kao što sam već rekao: fokus je na činjenju, a ne tko neko pravilo ne čini ili ne drži. S druge strane, ploča će vam biti dobra povratna informacija koje ponašajne obrasce više njegujete, a tamo gdje je manje kvačica vam je znak da trebate kao tim više i aktivnije djelovati.

(KL): Hoćemo morati nakon svakog treninga i utakmice staviti kvačicu ako smo napravili nešto za timski duh?

(SP): Ako si ispunio taj trening jedan ili više ponašajnih obrazaca da, možeš staviti kvačicu, ali kao što sam rekao, probaj da te nitko ne vidi jer je puno veći efekt kada tim ne zna tko drži do timskih vrijednosti. Ne moraš stavljati kvačice nakon svakog treninga jer neće biti moguće svaki trening ispuniti ponašajni obrazac. Kad se pojave potencijalni problemi usred sezone koji će biti test timskih vrijednosti onda će biti važno držati se pravila na ploči.

Počnimo sad sa žutim timom. Mogu li čuti jedan pozitivan primjer iz prošlih sezona?

KOŠARKAŠ FILIP (KF): Meni se osobno svidjelo to što sam prije tri sezone promašio jedan važan koš za gostovanju. Bio sam na otvorenom šutu sam, nije bila trica i realno, trebao sam pogoditi taj lagani šut za pobjedu. Nakon utakmice ugodno me iznenadilo što me nitko od igrača nije kritizirao. Naravno, nisu bili oduševljeni sa mnom, ali nisam osjetio da mi netko prigovara zbog promašenog šuta.

(SP): Pretpostavljam da si na neki način više sam sebe kritizirao nego što su te drugi kritizirali?

(KF): Pa, točno to… Više sam ja sebi zamjerao i grizao se u sebi nego što sam osjetio osudu izvana.

(SP): Odličan primjer, lijepo što si to podijelio s nama.

(KF): OK, nego… nije nam jasno kako da sad napišemo ponašajni obrazac za to… mi smo napisali: “ohrabriti igrača nakon promašenog šuta”.

(SP): Možete i tako, to je u redu. Sad si me podsjetio na jedan primjer iz američke sveučilišne košarke. Goran još prati tu košarku, ako se ne varam?

(KF): Ne čuje vas on.

(SP): Aha… Gorane, je li još pratiš NCAA košarku?

(KG): Da da…naravno… više uživam njih gledati nego NBA.

(SP): Sjećaš li se onda primjera iz UCLA-a kad je igrač nakon pogreške razočarano spustio glavu i pogled prema parketu, pa ga je suigrač ohrabrio tako što ga je brzo uhvatio za glavu i podigao mu bradu.

(KG): Mislim da sam to negdje vidio, poznato mi je.

(SP): Jalen Hands, mislim da se zove momak.

(KG): Moguće…

(SP): U svakom slučaju odličan primjer. Što mislite zašto je Jalen Hands podigao glavu svojem suigraču?

(KG): Da ga ohrabri… da mu ne padne samopouzdanje.

(SP): Odlično, točno. Je li problem krivo dodavanje ili osuđujuće misli o pogrešci i vremenu koje nam treba da se refokusiramo natrag na sljedeći napad ili obranu?

(KG): Ovo drugo naravno…

(SP): Razlog zašto je dobro podignuti suigraču glavu je činjenica što je gotovo nemoguće razmišljati o pogrešci ako nam glava stoji uspravno s pogledom prema naprijed. “Težina misli” nakon pogreške nam često odvuče pogled u parket i u praksi je zbilja napor držati glavu uspravnom dok nam misli prirodno “vuku” pogled prema dolje. Naravno, kao što je Goran rekao, nakon nekoliko pogrešaka, samopouzdanje lako opada. Iz tog razloga puno znači kad imamo suigrača koji primijećuje našu unutarnju borbu uma i podigne nam glavu. Glavom gore puno teže ćemo razmišljati o pogrešci jer utakmica ide dalje, stiže faza obrane.

No da se vratim na vašu rečenicu. Filipe, molim te ponovi kako ste napisali prvi ponašajni obrazac na kartici:

(KF): Nismo sigurni, nešto u smjeru: “ohrabrit isuigrača nakon promašenog šuta”.

(SP): OK. Upravo sam vam naveo način na koji možete ohrabriti suigrača. Što se međusobno više upoznate na parketu primijetit ćete da nekim igračima više odgovara verbalno ohrabrenje jer ne vole kontakt i dodir s drugim igračima. S druge strane meni osobno nisu odgovarale prazne riječi kao npr. “bit će bolje” ili najgora od svih: “nema veze”. To bi mi još više zasmetalo.

(KL): To i mene iznervira kad mi netko kaže da nema veze a…

(SP): …ima veze!
(KL): Pa da, to me samo dodatno iznervira.

(SP): Odlično, super da suigrači sad znaju i čuju to od tebe. Ima li tko da mu neka riječ ili dodir podrške izrazito smeta i stvara nelagodu? Prirodno je da nam ne odgovara svima sve.

(KG): Meni je sve OK, samo me nemojte hvatati ili lupkati po stražnjici ako ne morate
(podsmijeh).

(SP): Nećemo onda pipkati Gorana više. Šalim se. Znam neke igrače kojima je ušlo u naviku da lupe suigrača po stražnjici između dvaju slobodnih bacanja…

(KG): Ništa protiv udaranja, ali mene pustite na miru.

visnjik-sc-visnjik-šc-višnjik-sportski-centar-zadar-planet-višnjik-toni-gauta-metanoia-centar-zadar-košarka-basketball-psihologija-sporta-savjeti-mentalni-trening-timski-duh-ekipa-momčad

(SP): Primljeno na znanje. OK, vratimo se na definiranje ponašajnog obrasca. Što kažete da oslovimo na ovaj način: Ttijekom utakmice tražim prvu priliku da suigraču nakon pogreške podignem glavu.

(KL): To je OK…

(SP): Dobro. Za sad imamo dva ponašajna obrasca. Napisat ću ih na veliku ploču da svi vidite:

1. Ako nisam zadovoljan svojom minutažom i smatram da zaslužujem više, prije nego li širim nezadovoljstvo u svlačionici, tražim kratki razgovor s trenerom o tome. Trener daje čvrstu riječ da će saslušati igrača s motivom da ga zbilja sasluša, obrazloži svoje odluke i daljnje planove za njega, a ne samo da “odradi razgovor”. Trener daje riječ da sadržaj razgovora neće i ne smije utjecati na njegove dalje odluke (npr. da zbog iskazivanja nezadovoljstva igrača namjerno ne stavlja u igru i sl.)

2. Tijekom utakmice tražim prvu priliku da suigraču nakon pogreške podignem glavu.

(KL): Koliko pravila moramo imati?

(SP): Koliko sami procijenite da vam imaju smisla. Neki timovi su zajedno oformili deset ponašajnih obrazaca, neki osam… brojevi su nebitni, važno je da zajedno formiramo ponašajne obrasce za koje vidite vi smatrate da su važni za njegovanje timskog duha.

(KL): Aha, OK.

Nakon nekoliko zajedničkih sastanaka tim je zajedno oformio deset ponašajnih obrazaca. Popis pravila koje su zapisali na magnetnoj ploči, postavili su u svlačionici. Ispred ploče nalazila se posuda s malim magnetima u obliku znaka kvačice. Zadatak svakog igrača je u tajnosti staviti kvačicu na odgovarajući ponašajni obrazac ako ga je primijenio u praksi. Iznosim deset ponašajnih obrazaca u cijelosti:

1. Čak i kad sam na klupi ostavljam srce na terenu.

Glasno i entuzijastično bodrim svaki dobar potez, hrabrim svaki pokušaj, slavim svaki koš i dobru obranu kao da sam to sam napravio. Čak i ako sam nezadovoljan svojom minutažom, svojim govorom tijela ne šaljem poruke nezadovoljstva već podrške. Ja sam prvi, drugi, treći, četvrti, peti i šesti igrač na terenu, jednako važan i od jednake vrijednosti kao i drugi. Dajem svoj doprinos u svakom trenutku.

2. Na putovanju, hotelu ili u autobusu “puštam maštu na djelo” i smišljam kreativne spačke i podvale.

Putovanja jesu dio mog opisa posla, ali moj izbor je da stvaram uspomene s timom. Nisam djetinjast, ali imam dijete u sebi koje je kreativno i domišljato za humor. Naravno, pazim da ne pretjeram i da šala ne pređe u uvredu ili svađu. Poznajem granice.

3. Ako nisam zadovoljan svojom minutažom i smatram da zaslužujem više, prije nego li ši-rim nezadovoljstvo u svlačionici, tražim kratki razgovor s trenerom.

Trener daje čvrstu riječ da će saslušati igrača s motivom da ga zbilja sasluša, obrazloži svoje odluke i dalje planove za istog, a ne samo da “odradi razgovor”. Trener daje riječ da sadržaj razgovora neće i ne smije utjecati na njegove dalje odluke (npr. da zbog iskazivanja nezadovoljstva igrača namjerno ne stavlja u igru i sl.)

4. Tijekom utakmice tražim prvu priliku da suigraču nakon pogreške podignem glavu.

Znam koji je gorak osjećaj kad promašim važan šut ili krivo uputim loptu u posljednjem napadu. Nakon pogreške pažnja često bježi na negativne misli, misli sumnje kao npr. “što ako opet fulam” ili “što ako iznevjerim trenera”. U tome mi pomažu moji suigrači: kad mi padne glava, oni je dižu. Zašto? Kad je glava uspravna pogledom naprijed, gotovo je nemoguće da mi dolaze nove sumnje u svoju kvalitetu.

5. Nakon loše utakmice ne kritiziram suigrača u afektu i “vruće glave”. Ohladim se, udahnem i promislim kad je pravo vrijeme da mu kažem to što me smeta.

Je li mi motiv takvom igraču: 1. “Ispraznit sebe” i svoje frustracije i pokazati mu da sam “ja u pravu, a on nije” ili 2. Zbilja reći što me smeta pa da stvari idući put budu bolje? Ako je odgovor br 2. onda ne govorim “vruće glave” već čekam bolju priliku kako bi me suigrač zbilja mogao čuti i poslušati moju kritiku. Motiv je da se ide u smjeru napretka, a ne da potvrdim sebi da sam bio u pravu i hranim time svoj ego.

6. Kad rezultati krenu u lošem smjeru donosimo odluku da se nećemo dijeliti na skupine i skupinice.

Navedeno ne mogu kontrolirati i jamčiti za druge (jer to nije u mojoj izravnoj kontroli), ali mogu kontrolirati za sebe i to aktivno činim tijekom cijele sezone.

7. Ako mi se kolega počne žaliti na trenera ili suigrača, prvo ću ga pitati: Jesi li razgovarao s njim prije nego li meni bilo što govoriš?

8. Uspjeh tima i dobra igra mog tima mi je stupanj iznad mojih vlastitih ciljeva/očekivanja/želja.

To često nije lako, jer na neki način svi ovdje gledamo sebe i svoju karijeru, no trudim se i radim na sebi da poštujem odluke trenera ne samo onda kada one idu isključivo u korist mene i u smjeru mojih ciljeva.

9. Ne mogu kontrolirati ponašanja i poteze suigrača, to nije u mojoj kontroli pa se ne bavim time. Fokus stavljam na sebe i na čimbenike koji su u mojoj izravnoj kontroli: pristup, trud i angažman.

10. Mišljenje o vlastitoj izvedbi tražim od trenera, stručnog stožera, roditelja/bližnjih i samog sebe.

Ne stvaram sliku o sebi na temelju portala, komentara društvenih mreža i sl. Nitko mi ne brani saznati te informacije, no slobodu izbora koju imam mudro koristim i biram ne hraniti se mišljenjima drugih ljudi.