Gotovo svako jutro već oko šest i trideset neveliko, ali zanimljivo nogometno društvo okupi se u jednom kutku velikoga nogometnoga igrališta u Športskom centru Višnjik. Nakon što porazmjeste čunjeve i drugu opremu za trening, počnu se zagrijavati…
– Je, rano je, ali je ovako najbolje, dok ne ugrije! – kaže Šime Žilić (1999.), stasiti Škabrnjanin, nogometni vratar.
Petoročlanu ranoranilačku skupinu većinski, pak, čine – Kanađani. Preciznije, dvojica momaka čiji su očevi Hrvati, te jedan iz klasične kanadske obitelji. Redom – Tomislav Završki (2006.), Danijel Ropar (2005.) i Hendrix Mota (2005.).
– Tu smo jer volimo nogomet!
Tomislav, čija je mama Kanađanka, gospođa Natalie, i Hendrix su iz Montreala.
– Imali smo četiri godine kad smo se počeli baviti nogometom. U klubu Montreal River, napadači smo obojica – kaže Tomislav.
Njegov otac, gospodin Mladen, iz Pakraca je i davno je u Kanadu otišao za poslom.
– Eto, sin silno voli nogomet i mi smo već jednom, 2019. bili u Zadru na odmoru. Bio je na nekoliko treninga u tadašnjem NK-u Zadar i svidjelo mu se. Bio je pozvan i da ostane, ali doista je bio premlad. Sad smo u Sabunikama i doći ćemo živjeti ovdje ako bude sve u redu – kaže Mladen Završki.
Tomislavov prijatelj Hendrix Mota silno je motiviran za nogomet. Obojica bi, kaže, htjeli doseći profesionalnu razinu i jednoga dana igrati u nekom od najboljih hrvatskih klubova.
– Dugo igramo skupa i u igri se sjajno slažemo. Ako je on lijevo, ja sam desno i obrnuto. Baratamo loptom objema nogama. Da, želimo napredovati ovdje u Zadru – kratko će Hendrix.
Danijel Ropar, čiji je tata Željko rodom iz Karlovca, rođen je u Torontu.
– Odmalena voli nogomet. Počeo je u hrvatskom klubu, ali s vremenom bude sve manje igrača i onda je bio u Toronto Winstars, vezni je igrač. Kad je čuo da je Danijel podrijetlom iz Hrvatske, jedan gospodin iz minhenskoga Bayerna koji je vodio kamp, nazvao ga je – Luka Modrić – govori Željko Ropar.
Kao i Tomislav i Hendrix i Danijel želi napredovati i karijeru razvijati u Hrvatskoj.
– U Zadru je sjajno – kaže Danijel.
Znaju, dakako, da je Zadar iznjedrio i takve velikane poput Luke Modrića, Danijela Subašića, Šime Vrsaljka, Dominika Livakovića i brojne druge…
I sad su, eto mladi Kanađani u Zadru, a u društvu sa već spomenutim Šimom Žilićem i Josipom Sušićem (2000.) rano ustaju, energično odrađuju treninge i pripremaju se za – pripreme.
– Nije teško, ma kakvi! Nadahnuti smo, odradimo što imamo i družimo se – kazat će Šime Žilić.
Njegov je nogometni put počeo u Arbanasima, pa se nastavio u Zadru, u Velebitu, Postojni…
– Čekam priliku. Zato želim biti spreman jer je priliku bolje čekati i biti spreman, nego dobiti a biti nespreman! – zaključio je Šime Žilić.
Do službenih treninga, spomenuto društvo gotovo će svaki dan pola sata prije sedam biti na Višnjiku. Spremni i motivirani. I nikad neće okasniti. Uostalom, zašto i bi okasnio netko tko je, poput Tomislava, Hendrixa i Danijela, iz daleke Kanade zbog nogometa došao u Zadar i dolazi na Višnjik!?
