Autor: Nina Perić, mag. physioth., mag. clin. nutr.; Poliklinika Arthra, Zadar
Razvoj djeteta u prvoj godini njegova života izuzetno je dinamičan. Informacije koje dijete prima iz okoline imaju važan utjecaj u psihofizičkom razvoju djeteta. Plivanje kao tjelesna aktivnost jest osnovna biološka potreba svakog čovjeka. Od svojih prvih kretnji (intrauterino) do kretnji prilikom ležanja, okretanja, prevrtanja, sjedenja, puzanja… dijete širi svoje mogućnosti kretanja vrlo raznoliko. Malo je spoznaja o organizacijskim oblicima rada pri poduci neplivača u dojenačkoj dobi. Mogućnost „učenja plivanja“ (navikavanja na vodu) djece dojenačke dobi pruža se roditeljima preko komercijalnih programa koji su prisutni već dvadesetak godina (prema istraživanju Grčić-Zubčević, 1997.) na plivalištima u većim gradovima.
Nužno je djeci osigurati pravilan razvoj cijelog organizma, uz razvoj lokomotornog, srčano-žilnog, dišnog i imunološkog sustava. Tjelesnom aktivnošću kod djece se od najranije njihove dobi razvija potreba za bavljenjem sportom, zdravim životnim navikama, te se preventivno djeluje na simptome različitih bolesti i pretilost. Poticanje plivanja za dojenčad u prvoj godini života stvara kvalitetne temelje za dalje usvajanje motoričkih vještina.
Metodički organizacijski oblici rada ovakvih programa veoma su osjetljivi. Stoga je bitan način na koji se osmisli i pripremi sadržaj cjelokupnog programa. Glavne karakteristike programa su dva obvezna učitelja plivanja, te male skupine djece. Programi poduke neplivača dojenačke dobi dijele se na dva osnovna tipa; program učenja u Freudovom kolutu (Grčić-Zubčević, 2009.) i klasičan program „bebe ribe“.
Dijete od rođenja, a i prije rođenja, istražuje svoju okolinu i spoznaje sebe i sve oko sebe, stoga je uloga roditelja neizmjerno bitna u programima plivanja sa dojenčadi. Roditelji su uz svoje dijete u svakom novom trenutku, u svakom novom pokretu i od njih se očekuje da dojenčetu prilagode tim bolje uvjete za sigurno kretanje, igranje, vježbanje na svježem zraku, urednim, prozračnim zatvorenim prostorijama, te vježbanje u vodenom mediju. Kretanje u vodenom mediju djetetu pruža mogućnost kretanja u trodimenzionalnom prostoru. Djeca su već od rođenja sposobna plivati, te zadržati dah pod vodom. Nakon tri do četiri mjeseca, urođena reakcija plivanja i ronjenja polako nestaje.
Redovito plivanje naviknut će dijete na zadovoljstvo prilikom promjene temperature, ojačati mu imunitet, dovesti do pravilnog držanja, popraviti motoriku, pozitivno utjecati na disanje, te srčano žilni sustav (Šajber, 2010.).
Dojenačka dob najbolje je moguće razdoblje za početak boravka u vodi jer dojenčad ima prirodno urođeni plivači refleks koji se očituje u potiskivanju vode objema nogama, kao male žabe. Način na koji malo dijete giba obje noge nestaje oko prve godine kada ono prohoda.
U vodi je važno provoditi dinamične igre, a ne statične, kako bi se mišići bolje razvijali. Dinamične aktivnosti i igre u vodi manje umaraju dijete (Findak, 1981.) Kod dinamično organiziranih aktivnosti mišići se bolje opskrbljuju. Igrom bi trebalo poticati aktivnosti koje uključuju vježbe disanja koje (vježbe) koriste djeci za povećanje vitalnog kapaciteta povoljnijeg rada dišnog sustava. Krvožilni sustav djeci dojenačke dobi nije se još u potpunosti razvio. Protok krvi kroz krvne žile je brži zbog širih krvnih žila, te zbog većeg srca u odnosu na veličinu tijela. Srčani mišić brže se umara, djeca su razdražljiva i brže se uzbuđuju zbog živčane regulacije srca koja još nije završena. Isto kao što se srce brzo umori tako se brzo i smiri, te oporavi od intenzivnog rada. Zbog toga je potrebno odabrati pravilne igre u vodi, te prilagoditi aktivnosti (Rastovski i sur., 2016).
Skupne aktivnosti djetetu omogućuju razvoj komunikacijskih vještina, stjecanje položaja u skupini, izvršavanje zadataka, te izgradnju svojih osobina. Plivanjem dijete postaje sigurnije snalazeći se u novim situacijama, postaje hrabrije i upornije. Dijete koje od najranije dobi uživa u svim dobrobitima vodenog medija vrlo brzo usvaja higijenske navike tuširanja, potrebnosti
posebne opreme za plivanje, te vođenju brige o čistoći vode. Valja istaknuti da se plivanje sve više koristi u liječenju bolesti i dječjoj terapiji.
Programi plivanja temeljem zabavne aktivnosti u vodi mogu se provoditi s djecom od četiri mjeseca. Kod takvih programa ne radi se o „školi“ plivanja jer je s tako malenom djecom to nemoguće, ali uključivanje dojenčadi u program plivanja pokazuje kako plivanje nije namijenjeno samo djeci koja mogu samostalno stajati i hodati. Prva faza programa odnosi se na prilagodbu djeteta na vodu i okruženje. Prednost upoznavanja okoline je u tome što je dijete devet mjeseci provelo u uterusu (maternici) okruženo plodnom vodom.
Potpora roditelja pozitivno utječe na djetetov emocionalni, kognitivni i motorički razvoj. U kasnijim fazama programa koriste se rekviziti, kao što je Freudov obruč za plivanje kako bi se dijete što lakše osamostalilo u vodi. Glavna svrha pomagala u plivanju jest da olakšava plivanje i privikavanje na vodu. Sva pomagala, sredstva i rekviziti trebaju biti funkcionalni, odgovarajući dobi djeteta, izrađeni od kvalitetnog materijala, te ne smiju biti opasna za djecu (Rastovski i sur., 2016.)
Početi s plivanjem u kadi trebalo bi oko četvrtog tjedna djetetova života kada je dijete dobilo na težini, prilagodilo se okolini te kada posjeduje dječje reflekse. Voda treba biti pogodne temperature. Kod plivanja u kadi koriste se dvije podrške; ispod brade i ispod stražnjeg dijela glave. Djetetu se može staviti igračka u kadu i poticati ga da je uhvati kako bi išlo prema njoj, te naučilo ravno kretanje. Redovito kupanje dojenčadi u kadi normalizira metabolizam, aktivira imunološki sustav, te popravlja cirkulaciju. Aktivno kretanje ruku i nogu djeteta jača mišiće te ubrzava protok krvi. Voda je blaga za dječju kožu, otvara pore i uklanja štetne tvari. Istraživanjem u Melbourneu, 2011. godine, uočeno je da je kretanje u otporu vode brže ojačalo muskulaturu nego igranje na podu jer plivanje aktivira više mišićnih skupina.
U vodi su drugačiji uvjeti nego na kopnu pa zglobovi i kosti nisu toliko opterećeni što doprinosi pravilnom razvoju lokomotornog sustava (Volčanšek, 1996.). Djeca koja plivaju i provode vrijeme u vodi spretnija su, te izvode pravilnije, preciznije i ujednačenije pokrete. Razvoj mišića kod djece odvija se sporije. Trećina ukupne tjelesne mase djeteta je mišićna masa. Upravo radi male snage u mišićima djeca se brže zamaraju. Važno je voditi računa o promjeni sadržaja aktivnosti te izmjeni intervala rada i odmora. S obzirom da živčani sustav još nije završio svoj razvoj, pokreti kod djece još nisu posve određeni.
Studije provedene na norveškom sveučilištu za znanost i tehnologiju s dr. Hermundurom S. došli su do zaključka kako dojenčad plivači razvija bolju tehniku ravnoteže, kretanje i hvatanje od neplivača. Ta se razlika zadržala kada su djeca imala pet godina. (Sigmundsson i sur., 2010.)
Sveučilište Griffith 2009. godine svojim istraživanjem dolazi do zaključka kako su djeca mlađa od pet godina uključena u programe plivanja naprednija u kognitivnom i fizičkom razvoju od svojih vršnjaka koji ne plivaju. (Jorgensen i sur., 2011.)
Draganski i Gaser u svom istraživanju primijetili su povećani broj neurona u hipokampusu ljudi u kontroliranom programu vježbanja. (Draganski i sur., 2004.) Hipokampus je područje mozga primarno povezano s pamćenjem i učenjem. Istraživanja ukazuju da se djetetov mozak razvija dvostranim poprečnim putevima poput plivanja, puzanja, hodanja. Što se više pokreta kreće tim putevima stvara se više živčanih vlakana u žutom tijelu u mozgu.
Dr. Liselott Diem i njezini kolege kroz svoje istraživanje ukazali su da bebe koje su sudjelovale u programima plivanja od drugog mjeseca do četvrte godine imaju bolju prilagodbu na nove situacije te više samopouzdanja i neovisnosti od neplivača. (Diem i sur., 1980.)
Dijete doživljava taktilnu stimulaciju otporom vode na tijelo tijekom plivanja što bitno utječe na neurološki razvoj. Dr. Ruth Rice otkrila je da su novorođenčad postigla značajan dobitak u neurološkom razvoju taktilnom stimulacijom živčanih putova kože i vestibularnih živčanih stanica. Voda ima preko 600 puta veći otpor od zraka. Taktilna iskustva i interakcije u vodi važni su za cjelokupnu neuronsku organizaciju. (Rice, 1977.)
Plivanje pravilno oblikuje tijelo te doprinosi razvoju i poboljšanju svih funkcija organizma. Pozitivni učinci na organizam te psihičko zdravlje djeteta su najvažnije komponente plivanja. Osim toga dijete plivanjem razvija samopouzdanje. Kod djece koja se bave plivanjem i aktivnostima u vodi vidljiva su poboljšanja u emocionalnom, psihičkom, motoričkom te socijalnom aspektu razvoja. Rano uključivanje djece u programe plivanja koristi općem zdravlju, brzom napretku, te skladnom tjelesnom i psihičkom razvoju.
