Autorica: Nina Perić, mag.physioth., mag.clin.nutr., Centar NiNatal za neurorazvojnu podršku novorođenčadi i djece, Zadar
Redovita tjelesna aktivnost jedna je od najvažnijih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje. Tjelesna aktivnost može poboljšati zdravlje vašeg neurološkog sustava, pomoći u kontroli tjelesne težine, smanjiti rizik od bolesti, ojačati kosti i mišiće i poboljšati vašu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Odrasli koji manje sjede i bave se bilo kojom količinom umjerene tjelesne aktivnosti imaju brojne zdravstvene prednosti.
Mnoštvo stručnjaka već nekoliko desetljeća istražuje povezanost između tjelesne aktivnosti i čovjekova zadovoljstva. Tjelesna aktivnost dokazano popravlja raspoloženje jer mijenja živčani sustav, i u trenutku i tijekom vremena. U provedbi tjelesne aktivnosti ubrzavaju se otkucaji srca, mozak prima puno veću koncentraciju kisika. Oksigenacija mozga utječe na pozitivnost, kontrolu tjeskobe i smanjenje depresije. Nakon dvadeset minuta tjelesne aktivnosti (aerobne aktivnosti) tijelo otpušta endorfine koji dolaze u interakciju s receptorima u mozgu koji smanjuju percepciju boli. Također otpuštaju se serotonin i dopamin koji se zadržavaju u mozgu i do nekoliko sati iza vježbanja.
Za dugoročne promjene za mozak trebalo bi provoditi tjelesnu aktivnost najmanje tri dana u tjednu, barem jedan sat. Tjelesna aktivnost ima sposobnost generiranja novih neurona u hipokampus, područje mozga povezano s pamćenjem, učenjem, emocijama. Aerobna aktivnost (trčanje, vožnja bicikla, plivanje) najbolja je aktivnost za naš mozak. Najbitnije je izabrati tjelesnu aktivnost koja tijelu najviše odgovara. Dovoljan san, uravnotežena prehrana, uz adekvatnu tjelesnu aktivnost pomaže cjelokupnom psihofizičkom statusu.
Nedavni dokazi upućuju na to da su korisni učinci tjelesne aktivnosti na mozak u vezi s nekoliko temeljnih mehanizama uključujući interakciju mišića i mozga, jetre i mozga i crijeva i mozga. Tjelesna aktivnosti utječe na poremećaje raspoloženja i neurodegenerativne bolesti. Postoje temeljni mehanizmi uključeni u komunikaciju tjelesna aktivnost-mozak, te njihove dobrobiti za fiziologiju i funkciju mozga. Tjelesna aktivnost je postala sve češća i ekonomski održiva terapijska strategija s pozitivnim učincima na neurološko i mentalno zdravlje. Vježba se općenito može definirati kroz izdržljivost i otpor. Vježbe izdržljivosti izvode se s relativno malim opterećenjem u dugom trajanju, dok se vježbe s otporom izvode s relativno velikim opterećenjem u kratkom trajanju. Pojedinci koji treniraju s vježbama izdržljivosti razvijaju bolju opskrbu i potrošnju kisika unutar skeletnih mišića, dok oni koji svoj tjelesnu aktivnost temelje na vježbama otpora dobivaju veće i jače mišiće. Međutim, puno aktivnosti kombinira vježbe izdržljivosti i otpora.
Prije više od tri desetljeća, Farmer et al. izvijestili su da sjedilačko ponašanje može biti neovisni čimbenik rizika koji doprinosi depresivnim simptomima. Vježbanje se opisuje kao učinkovita terapija za depresiju. Nekoliko randomiziranih kontroliranih studija pokazalo je da je tjelesna aktivnost sama ili u kombinaciji s primjenom antidepresiva imala umjeren do veliki učinak na smanjenje simptoma depresije u usporedbi s tjelesno neaktivnom kontrolnom skupinom.
Redovito vježbanje može smanjiti rizik od mnogih teških bolesti, poboljšati mentalno zdravlje i raspoloženje te produljiti životni vijek. Vježbanje koristi svima. Određene dobrobiti proizlaze iz vrlo malog povećanja tjelesne aktivnosti za ljude koji su trenutno neaktivni. Čak i ako je osoba daleko od ispunjenja preporučene tjedne razine tjelesne aktivnosti, prvi mali koraci iznimno su važni i vrijedni.
