Prohujala su ljeta… Kao da je jučer bilo kad se Zadar spremao na put u Zagreb, na treću utakmicu finala košarkaškoga prvenstva bivše države. U prethodnim dvjema omjer je bio 1 – 1, velikim dijelom i zato jer u drugoj, u Jazinama, nije igrao Dražen Petrović. Na zagrijavanju se sapleo preko aut crte i sjedio je na klupi, a Zadar je izjednačio…
I onda – treća! Momčad iz Jazina na put je ispraćena uz veliku dozu sažalijevanja. Iako će i danas biti pojedinaca koji tvrde da su tada sve predvidjeli – pa i naslov prvaka – ali da to nisu htjeli i glasno izgovoriti, gotovo bi nemoguće bilo reći da se netko na Zadar htio i – okladiti!
Uglavnom, šira javnost, uključujući i brojne novinare koji su pratili košarku, izrijekom je talambasala kako će aktualni europski prvak – Cibona – u trećoj utakmici pred svojom publikom bez poteškoća doći do još jednoga naslova prvaka bivše države. Stavljalo se na vagu koliko koja momčad ima aduta i većina je elemenata ukazivala na (olaki) Cibonin trijumf. Tim prije što se i Dražen Petrović čudesno oporavio i bio je spreman, a Zadru je nedostajao Milan Mlađan.
Potom se nije ispunilo ono pa znali smo!, naravno u surječju vidovitih iskaza o još jednom Ciboninu naslovu. Zadar je odigrao utakmicu kakvu gotovo nikad prije nije. O tomu kako je Vlade Đurović, tadašnji trener, pripremao (ili nije, nego je utakmicu vodio instiktivno!?) strategiju i taktiku ispisani su mnogi novinski redci. Kao i o ozračju u postavi Zadra, ozračju koje je počivalo (i) na temelju dešpeta, te na dubokoj želji da se tadašnjem europskom (i još aktualnom državnom) prvaku, pa i velikom dijelu javnosti, na uvid dade što se može napraviti kad si unaprijed oplakan.
Utakmica je, dakle, kao takva odavno u mitološkom narativu o zadarskoj košarci. Tko bi danas išao pogledati statističke podatke (o čemu se tada i nije toliko govorilo kao danas u košarci) pronašao bi čudesne omjere u korist Zadra. Momčad iz Jazina bolje je šutirala (63 – 55 posto), bolje skakala (34 – 28), bolje … Ma sve je bolje radila. Na primjer, Stojko Vranković, današnji predsjednik Hrvatskoga košarkaškoga saveza, imao je čak 22 skoka i 15 osvojenih baluna, uz šut 9 – 12… Pero Popović pokazao je da i nad popom ima – Pop. Ubacio je šest trica od čega će se za neke od njih odmah reći da su bile nemoguće, a ta će tvrdnja ostati ukorijenjena u potonjim povremenim prikazivanjima njegova šuterskoga učinka.
Dakako da su svi dali veliki doprinos i da je senzacionalno Zadrovo postignuće nadaleko odjeknulo. Cibona je tek te subote doživjela prvi poraz na svom terenu još od 16. ožujka 1983. (tada je izgubila od C. zvezde), a osim što NIJE osvojila planirani naslov državnoga prvaka, morala je Zadru od utrška isplatiti i dva i pol milijuna tadašnjih dinara.
Zadar je nakon te utakmice dugo slavio, čak toliko silno da je mnoge poslije danima mučila glavobolja.
Prohujala su ljeta… ostalo je sjećanje na 26. travnja 1986.
Na prigodan način, najavljeno je, KK Zadar obilježit će taj događaj na utakmici HT Premijer lige sa Splitom. Ta je utakmica na programu u utorak, 26. travnja 2022. u 20 sati u Dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku.
