Foto arhiva: Slobodna Dalmacija
Krajem travnja svake godine svaki istinski ljubitelj košarkaške igre u Zadru, a da ima dovoljno godina, ima mali problem – kako u sebi još jednom proživjeti rijeku sjećanja i bujicu emocija na 26. dan mjeseca travnja kad je u Zagrebu, u tzv. majstorici, Zadar pobijedio Cibonu 111:110 (85:85, 42:37) i postao prvak tadašnje države.
Cibona bijaše aktualni pobjednik Kupa košarkaških prvaka, s maestralnim Draženom Petrovićem, i nitko je u prethodne tri godine nije pobijedio u Zagrebu. Nitko…
– Dok nismo došli mi i u toj trećoj utakmici napravili posao! – kaže Petar Popović, jedan od zadarskih junaka u toj ludoj večeri.
Sve je Zadar tada uspio nadvladati – jakoga suparnika, brojne okolnosti koje mu nisu išle na ruku, loš tretman brojnih zadarskih ljubitelja košarke koji su potegli do Zagreba, na koncu i svoju nedovoljno dobru igru u prvom poluvremenu.
Dvije prastare poslovice kažu: Ili pukovnik ili pokojnik!, odnosno Sa štitom ili na njemu! Iz svoje nutrine Zadar je u Domu sportova u jednom trenutku počeo rigati živu vatru. Cibona se našla u čudu nemajući odgovarajući odgovor na suparničku igru koja jest sadržavala sve košarkaške elemente, ali koja je izišla iz onakvoga okvira za kakav se prethodni državni i aktualni europski prvak bio pripremio.
U tomu i jest draž, baš u tomu što je David u odgovarajućem trenutku isukao tajno oružje pri tomu veoma dobro znajući kako će ga uporabiti protiv Golijata. Poslije, kad je sve završilo, Cibona i najveći dio košarkaškoga miljea nisu sebi mogli doći dugo vremena.
A Zadar? Zadar je to proslavio velebno. Što u Zagrebu, što na putu, što doma, na Narodnom trgu na kojemu se nađoše tada svi – a tko bi ih bio izbrojio!? – u fantastičnoj manifestaciji odanosti klubu koji je, kako je to kazao Giuseppe Giergia, bio košarkaški bastion.
Sjetimo se i postave: Pahlić, Popović, Mlađan, Matulović, Babić, Blažević, Vranković, Petranović, Obad, Hrabrov. Trener: Vlade Đurović.
Oooooooosamdeeeeeseeeetšestaaaaaa!!!
