Godina 1971. zlatnim je slovima upisana u povijest zadarskoga, hrvatskoga i europskoga stolnoga tenisa. Tada je, prije pola stoljeća, krajem svibnja održan prvi turnir najboljih europskih stolnotenisačica i stolnotenisača pod nazivom TOP 12. Prvi na kojemu se igralo (i) za – novac! TOP 12 poslije je postao redovito, atraktivno i cijenjeno europsko stolnotenisko natjecanje.
Za prvi takav turnir u Zadru najviše je zaslužan barba Tomo Amižić (1930. – 2003.; poslije je zaslugom Davora i Denisa Karlovića i uz suglasnost obitelji Amižić u Zadru barba Tomo dobio tradicionalni turnir mlađih kategorija), začinjavac zadarskoga stolnoga tenisa, neumorni širitelj ove zanimljive igre, trener, pedagog, mentor… ukratko, jedan od zadarskih sportskih (a i uopće) zaslužnika.
Barba Tomo u onodobnom Zadru, ustrajno i argumentima lomeći i kadkad tvrdokorne, okoštale, sportske strukture, osmislio turnir, okupio pojedince i gospodarske subjekte, politici koncizno predstavio ideju otvorivši svima obzor u odnosu na tadašnji drugačiji pogled na velika sportska zbivanja koja mogu biti nukleus razvoja i sporta i turizma i ugostiteljstva, te djelotvorna promidžba svih lokalnih vrijednosti. Danas bi se reklo da je to i početak sportskoga turizma.
Dakle, TOP 12 valjalo je – kad je već i prihvaćen (iako, Zdravko Artić u Narodnom listu u jednom tekstu izrazito kritički spominje nevoljkost tadašnjih konzervativnih čelnika sportske općinske vlasti u surječju realizacije ideje) – negdje i održati. Stolnoteniske dvorane tada još nije bilo, pa su ostale – Jazine.
– Mi smo danima radili sve što je trebalo da bi Jazine bile pogodne za stolni tenis. Imao sam nekih 14 godina i svi iz kluba, STK Bagat, ali i mnogi drugi, neprekidno smo bili u Jazinama. Bitno je bilo i zakriliti ostakljene površine jer se stolni tenis igra pod umjetnim svjetlom. Osim toga, pomno smo sve redove na tribinama morali očistiti od – zalijepljenih žvakaćih guma! – sjeća se Želimir Kordiš Žile.
U onodobnim tiskovinama posebno se isticalo da je Zadar domaćin velikom događaju. U Sportskim novostima ispisivani su naslovi poput U Jazinama stolovi istisnuli koševe, pa Stellan na meti gnjevnih, onda U carstvu Đerđe otpilili koševe i tomu slično.
Javnosti su opširno predstavljeni igračice i igrači i nagađalo se hoće li ljevoruki Šveđanin Stellan Bengston, aktualni svjetski prvak, osvojiti turnir. Ili možda i neće…
U Zadar su, dakako, došli svi čelnici europskoga stolnoga tenisa predvođeni predsjednikom europske federacije Juppom Schlaffom, a bio je stigao i Roy Evans iz svjetske stolnoteniske federacije. Pokrovitelj turnira bio je Zvonko Festini, onodobni predsjednik Općinske organizacije socijalističkoga saveza radnoga naroda, počasni predsjednik Organizacijskoga odbora bio je legendarni Kažimir Zanki, onodobni predsjednik Skupštine općine Zadar (nota bene, Hrvatsko proljeće bilo je u punom jeku!).
Turnir je dobio predznak Velika nagrada Bagata jer je Tvornica šivaćih strojeva Vlado Bagat omogućila najveći dio nagradnoga fonda. Zanimljivo je i da je turnir kao takav dobio i televizijske minute (komentator Boris Mutić) a signal su preuzimali Eurovizija i Intervizija (udruga televizija tadašnjega socijalističkoga bloka), pa se Zadar veoma lijepo mogao i na taj način afirmirati.
A nagrade? Iz ukupnoga fonda od dvije tisuće i 45 američkih dolara pobjednik je dobio 350, a pobjednica 200 dolara. Usporedbe radi, po tečaju onodobne NBJ tada je to bilo četiri tisuće i 500, odnosno tri tisuće dinara. Novine su tada stajale 80 para, perilica za rublje (Ignisova) tisuću i 440 dinara, hladionik (140 litara) 470 dinara, a jednodnevni izlet s objedom i vodičem u Rimini (Italija) zapadao je 250 dinara.
Sudionici turnira, službene osobe i uzvanici bijahu smješteni u tada novi hotel Pinija u Petrčanima, prijevoz je bio savršeno organiziran, a turnir izvrsno posjećen. Osnovnoškolci su u organiziranom dolasku mogli besplatno u dvoranu (mnoge je to poslije i privuklo stolnom tenisu) i sve je bilo izvrsno.
U natjecateljskom dijelu trijumfirao je Mađar Istvan Jonyer i to bez poraza, drugoplasirani je bio Anton Tova Stipančić, trećeplasirani Dragutin Šurbek, a Stellan Bengston tek četvrti. Među stolnotenisačicama pobijedila je Mađarica Beatrix Kishazi…
U zaključku – zadarsko izdanje TOP 12 bijaše veliki događaj. U razvoju zadarskoga stolnoga tenisa značio je puno, a na uzgonu pozitivnih vibracija poslije turnira barba Tomo Amižić iznio je inicijativu i za izgradnju stolnoteniske dvorane što je i ostvareno. Tijekom sljedećih desetljeća stolni se tenis u Zadru etablirao kao veoma uspješni sport u kojemu su sustavno nicali brojni vrhunski igrači.
I još i ovo: Poslije zadarskoga TOP 12 mnogo ih je bilo koji su govorili kako će i drugo izdanje biti u Zadru. Nažalost – nije! Sljedeći je bio u Zagrebu, a tijek vremena poslije je sa sobom donio i stanovitu dozu zaborava o tom, prije pola stoljeća održanom, velikom i za Zadar višestruko značajnom događaju.
