Sportska zadarska povijest bilježi, uz ostalo, podosta bratskih parova (a ima primjera da je više braće ostavilo zapažen trag), nešto manje i sestrinsko-bratskih, u mnogim sportskim igrama i u drugim sportovima, ali najviše je takvih primjera u – stolnom tenisu.
U toj zanimljivoj i dinamičnoj sportskoj igri, koja je Zadru tijekom niza desetljeća donosila brojna zapažena postignuća, pojavilo se mnoštvo braće, te niz sestrinsko-bratskih parova, čije su karijere potrajale duže ili kraće s različitim stupnjevima sportskih ostvarenja.
– Sa stolnim tenisom susreo sam se u rodnom Pagu kao dvanaestogodišnjak. Imali smo stol, rekete od pluta i nekoliko loptica i igrali smo u kinu. U Pagu je ljetovao i čuveni svjetski stolnotenisač Žarko Dolinar kojeg sam gledao i pratio, a on je uočio i kako ja igram, pohvalio me i poticao. Dao nam je i nešto loptica i reketa što je bilo tada itekako vrijedno. Registrirani igrač postao sam u Zadru, a godine 1956. bio sam prvak Dalmacije. I brat mi Frane igrao je stolni tenis, a on je otišao u Mostar raditi i živjeti, a ja iz Zadra 1957. u Šibenik. U Zadru smo se okupljali u Bagatovim društvenim prostorijama nedaleko Kalelarge, tamo smo i igrali mečeve, a neke čak i u dvorani u Providurovoj palači koja je služila za – vjenčanja – govori Šime Maržić, danas vitalni umirovljenik koji živi u Pagu, a još je aktivan u stolnom tenisu.
Dakle, Frane i Šime Maržić prvi su bratski par u zadarskom stolnom tenisu. Kako se STK Metalac, poslije Bagat, razvijao, privlačio i okupljao sve više igrača, jedan od njih bio je i Duško Barić.
– Još u osnovnoj školi, iako sam sudjelovao u svim igrama, mene je više privlačio stolni tenis od drugih igara. Zanimljiva mi je bila dinamika te igre, volio sam se natjecati i nadmetati a u klub sam došao kao srednjoškolac. Tada je Bagat trenirao i igrao u Tehničkoj školi koju sam i ja pohađao. Mnoga su desetljeća prošla, a ja sam još u stolnom tenisu, danas u klubu imena Zadar. Moj brat Miroslav, 11 godina mlađi, također je igrao stolni tenis u Bagatu niz godina, a i danas se amaterski bavi tom igrom – govori Duško Barić.
U davnim klupskim danima zabilježen je i sestrinsko-bratski par Marica i Ante Sanković, a poslije Barića sljedeći bratski par u Bagatu činili su Mario i Leo Amižić. Njihov otac Tomislav, popularni barba Tomo, bio je svojedobno igrač, pa je postao trener i neumorno je radio na popularizaciji i širenju stolnoga tenisa. Braća Leo i Mario Amižić u Bagatu su ostvarila zapažena postignuća, a poslije se stariji Mario etablirao kao jedan od najuspješnijih trenera u svijetu. Leo također djeluje kao trener.
Uslijedilo je razdoblje u kojemu su se u Bagatu kao igrači „rodili“ i u njemu se afirmirali Denis i Davor Karlović. Izdanci su barba Tomine škole, od ranih igračkih dana bili su uvijek među najboljima, a poslije kao zreli igrači nastupali i u drugim klubovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Nakon povratka u Zadar kontinuirano djeluju u klubu (poslije Bagata klupsko ime je bilo Dalbank-Bagat pa Donat) i njihov doprinos zadarskom i hrvatskom stolnom tenisu golem je.
– Denis je stariji, a mene je u klub priviklo i društvo iz dvorišta. Među nama je uvijek bilo bratskoga suparništva i to je svakako pridonosilo i našim rezultatima – govori Davor Karlović, danas trener u STK Donat.
Kronike u zadarskom stolnom tenisu bilježe i braću Antu i Tomislava Frletu, Žorža i Franka Paro-Vidolina, Zvonimira i Zdenka Matasa (danas etablirane zadarske liječnike), Mladena i Milana Janićijevića, Antu i Šimuna Ražova, Andreja i Tomislava Gaćinu, Antonija i Mateja Goju, Ivu i Marija Ćukovića, Juru i Dina Grbića. U novije vrijeme igraju Vice i Petar Škrokov, Jakov i Jure Skoblar, u STK Jadera Marko i Šime Dragoslavić, te Zdravko i Vladimir Rončević.
Osim već spomenutih Marice i Ante Sankovića, sestrinsko-bratske stolnoteniske parove činili su u Bagatu/Donatu Petra i Ivan Katić, Danijel i Matea Mijatović, Matea i Marko Ombla, a u STK Zadar Ivona i Ivica Mikec.
